Isaiæ 32

1 ecce in iustitia regnabit rex et principes in iudicio praeerunt

Evo, car æe carovati pravo i knezovi æe vladati po pravdi.

2 et erit vir sicut qui absconditur a vento et celat se a tempestate sicut rivi aquarum in siti et umbra petrae prominentis in terra deserta

I èovjek æe biti kao zaklon od vjetra, i kao utoèište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.

3 non caligabunt oculi videntium et aures audientium diligenter auscultabunt

I oèi onijeh koji vide neæe biti zaslijepljene, i uši onijeh koji èuju slušaæe.

4 et cor stultorum intelleget scientiam et lingua balborum velociter loquetur et plane

I srce nerazumnijeh razumjeæe mudrost, i jezik mutavijeh govoriæe brzo i razgovijetno.

5 non vocabitur ultra is qui insipiens est princeps neque fraudulentus appellabitur maior

Nevaljalac se neæe više zvati knez, niti æe se tvrdica nazivati podašnijem.

6 stultus enim fatua loquetur et cor eius faciet iniquitatem ut perficiat simulationem et loquatur ad Dominum fraudulenter et vacuefaciat animam esurientis et potum sitienti auferat

Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeæi licemjerno i govoreæi na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme.

7 fraudulenti vasa pessima sunt ipse enim cogitationes concinnavit ad perdendos mites in sermone mendacii cum loqueretur pauper iudicium

I sprave tvrdièine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište rijeèima lažnijem i kad siromah govori pravo.

8 princeps vero ea quae digna sunt principe cogitavit et ipse super duces stabit

Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski.

9 mulieres opulentae surgite et audite vocem meam filiae confidentes percipite auribus eloquium meum

Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kæeri bezbrižne, èujte rijeèi moje.

10 post dies et annum et vos conturbabimini confidentes consummata est enim vindemia collectio ultra non veniet

Za mnogo godina biæete u smetnji, vi bezbrižne; jer neæe biti berbe, i sabiranje neæe doæi.

11 obstupescite opulentae conturbamini confidentes exuite vos et confundimini accingite lumbos vestros

Strašite se, vi mirne; drkæite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet,

12 super ubera plangite super regione desiderabili super vinea fertili

Bijuæi se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem èokotima.

13 super humum populi mei spina et vepres ascendent quanto magis super omnes domos gaudii civitatis exultantis

Trnje i èkalj niknuæe na zemlji naroda mojega, i po svijem kuæama veselijem, u gradu veselom.

14 domus enim dimissa est multitudo urbis relicta est tenebrae et palpatio factae sunt super speluncas usque in aeternum gaudium onagrorum pascua gregum

Jer æe se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaæe; kule i stražare postaæe peæine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima,

15 donec effundatur super nos spiritus de excelso et erit desertum in Chermel et Chermel in saltum reputabitur

Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu.

16 et habitabit in solitudine iudicium et iustitia in Chermel sedebit

Tada æe sud stanovati u pustinji, i pravda æe stajati na njivi.

17 et erit opus iustitiae pax et cultus iustitiae silentium et securitas usque in sempiternum

I mir æe biti djelo pravde, što æe pravda uèiniti biæe pokoj i bezbrižnost dovijeka.

18 et sedebit populus meus in pulchritudine pacis et in tabernaculis fiduciae et in requie opulenta

I moj æe narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na poèivalištima tihim.

19 grando autem in descensione saltus et humilitate humiliabitur civitas

Ali æe grad pasti na šumu, i grad æe se vrlo sniziti.

20 beati qui seminatis super omnes aquas inmittentes pedem bovis et asini

Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce.