Psalmorum 63

1 Psalmus David, Cum esset in deserto Idumaeae. Deus Deus meus ad te de luce vigilo. Sitivit in te anima mea, quam multipliciter tibi caro mea.

Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.

2 In terra deserta, et invia, et inaquosa: sic in sancto apparui tibi, ut viderem virtutem tuam, et gloriam tuam.

Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju.

3 Quoniam melior est misericordia tua super vitas: labia mea laudabunt te.

Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe;

4 Sic benedicam te in vita mea: et in nomine tuo levabo manus meas.

Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje.

5 Sicut adipe et pinguedine repleatur anima mea: et labiis exultationis laudabit os meum.

Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja.

6 Sic memor fui tui super stratum meum, in matutinis meditabor in te:

Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi.

7 quia fuisti adiutor meus. Et in velamento alarum tuarum exultabo,

Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se.

8 adhaesit anima mea post te: me suscepit dextera tua.

Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.

9 Ipsi vero in vanum quaesierunt animam meam, introibunt in inferiora terrae:

Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju.

10 tradentur in manus gladii, partes vulpium erunt.

Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama.

11 Rex vero laetabitur in Deo, laudabuntur omnes qui iurant in eo: quia obstructum est os loquentium iniqua.

A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.