Psalmorum 73

1 Psalmus Asaph. Quam bonus Israël Deus, his qui recto sunt corde!

Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca.

2 Mei autem pene moti sunt pedes, pene effusi sunt gressus mei:

A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja,

3 quia zelavi super iniquos, pacem peccatorum videns.

Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive.

4 Quia non est respectus morti eorum, et firmamentum in plaga eorum.

Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.

5 In labore hominum non sunt, et cum hominibus non flagellabuntur.

Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima.

6 Ideo tenuit eos superbia; operti sunt iniquitate et impietate sua.

Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.

7 Prodiit quasi ex adipe iniquitas eorum; transierunt in affectum cordis.

Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.

8 Cogitaverunt et locuti sunt nequitiam; iniquitatem in excelso locuti sunt.

Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.

9 Posuerunt in cælum os suum, et lingua eorum transivit in terra.

Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.

10 Ideo convertetur populus meus hic, et dies pleni invenientur in eis.

I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.

11 Et dixerunt: Quomodo scit Deus, et si est scientia in excelso?

I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?

12 Ecce ipsi peccatores, et abundantes in sæculo obtinuerunt divitias.

Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.

13 Et dixi: Ergo sine causa justificavi cor meum, et lavi inter innocentes manus meas,

Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,

14 et fui flagellatus tota die, et castigatio mea in matutinis.

Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?

15 Si dicebam: Narrabo sic; ecce nationem filiorum tuorum reprobavi.

Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.

16 Existimabam ut cognoscerem hoc; labor est ante me:

I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.

17 donec intrem in sanctuarium Dei, et intelligam in novissimis eorum.

Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.

18 Verumtamen propter dolos posuisti eis; dejecisti eos dum allevarentur.

Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!

19 Quomodo facti sunt in desolationem? subito defecerunt: perierunt propter iniquitatem suam.

Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!

20 Velut somnium surgentium, Domine, in civitate tua imaginem ipsorum ad nihilum rediges.

Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.

21 Quia inflammatum est cor meum, et renes mei commutati sunt;

Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,

22 et ego ad nihilum redactus sum, et nescivi:

Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.

23 ut jumentum factus sum apud te, et ego semper tecum.

Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.

24 Tenuisti manum dexteram meam, et in voluntate tua deduxisti me, et cum gloria suscepisti me.

Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu.

25 Quid enim mihi est in cælo? et a te quid volui super terram?

Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji.

26 Defecit caro mea et cor meum; Deus cordis mei, et pars mea, Deus in æternum.

Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.

27 Quia ecce qui elongant se a te peribunt; perdidisti omnes qui fornicantur abs te.

Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe.

28 Mihi autem adhærere Deo bonum est; ponere in Domino Deo spem meam: ut annuntiem omnes prædicationes tuas in portis filiæ Sion.

A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.