Psalmorum 6

1 In finem, in carminibus. Psalmus David. Pro octava. Domine, ne in furore tuo arguas me, neque in ira tua corripias me.

Gospode! nemoj me pokarati u jarosti svojoj, niti me u gnjevu svojem nakazati.

2 Miserere mei, Domine, quoniam infirmus sum; sana me, Domine, quoniam conturbata sunt ossa mea.

Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale,

3 Et anima mea turbata est valde; sed tu, Domine, usquequo?

I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle æeš?

4 Convertere, Domine, et eripe animam meam; salvum me fac propter misericordiam tuam.

Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje.

5 Quoniam non est in morte qui memor sit tui; in inferno autem quis confitebitur tibi? (Sheol h7585)

Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu ko æe te slaviti? (Sheol h7585)

6 Laboravi in gemitu meo; lavabo per singulas noctes lectum meum: lacrimis meis stratum meum rigabo.

Iznemogoh uzdišuæi; svaku noæ kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju.

7 Turbatus est a furore oculus meus; inveteravi inter omnes inimicos meos.

Usahnu od žalosti oko moje, postara se od množine neprijatelja mojih.

8 Discedite a me omnes qui operamini iniquitatem, quoniam exaudivit Dominus vocem fletus mei.

Idite od mene svi koji èinite bezakonje, jer Gospod èu plaè moj.

9 Exaudivit Dominus deprecationem meam; Dominus orationem meam suscepit.

Èu Gospod molbu moju, Gospod molitvu moju primi.

10 Erubescant, et conturbentur vehementer, omnes inimici mei; convertantur, et erubescant valde velociter.

Nek se postide i prepadnu svi neprijatelji moji, neka se povrate i postide odmah.