Psalmorum 46

1 In finem, filiis Core, pro arcanis. Psalmus. Deus noster refugium et virtus; adjutor in tribulationibus quæ invenerunt nos nimis.

Bog nam je utoèište i (sila) pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi.

2 Propterea non timebimus dum turbabitur terra, et transferentur montes in cor maris.

Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima.

3 Sonuerunt, et turbatæ sunt aquæ eorum; conturbati sunt montes in fortitudine ejus.

Neka buèi i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh;

4 Fluminis impetus lætificat civitatem Dei: sanctificavit tabernaculum suum Altissimus.

Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega.

5 Deus in medio ejus, non commovebitur; adjuvabit eam Deus mane diluculo.

Bog je usred njega, neæe se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore.

6 Conturbatæ sunt gentes, et inclinata sunt regna: dedit vocem suam, mota est terra.

Uzbuèaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše.

7 Dominus virtutum nobiscum; susceptor noster Deus Jacob.

Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovljev.

8 Venite, et videte opera Domini, quæ posuit prodigia super terram,

Hodite i vidite djela Gospoda, koji uèini èudesa na zemlji,

9 auferens bella usque ad finem terræ. Arcum conteret, et confringet arma, et scuta comburet igni.

Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem.

10 Vacate, et videte quoniam ego sum Deus; exaltabor in gentibus, et exaltabor in terra.

Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.

11 Dominus virtutum nobiscum; susceptor noster Deus Jacob.

Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev.