Psalmorum 19

1 In finem. Psalmus David. Cæli enarrant gloriam Dei, et opera manuum ejus annuntiat firmamentum.

Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.

2 Dies diei eructat verbum, et nox nocti indicat scientiam.

Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.

3 Non sunt loquelæ, neque sermones, quorum non audiantur voces eorum.

Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.

4 In omnem terram exivit sonus eorum, et in fines orbis terræ verba eorum.

Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;

5 In sole posuit tabernaculum suum; et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo. Exsultavit ut gigas ad currendam viam;

I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.

6 a summo cælo egressio ejus. Et occursus ejus usque ad summum ejus; nec est qui se abscondat a calore ejus.

Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.

7 Lex Domini immaculata, convertens animas; testimonium Domini fidele, sapientiam præstans parvulis.

Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.

8 Justitiæ Domini rectæ, lætificantes corda; præceptum Domini lucidum, illuminans oculos.

Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.

9 Timor Domini sanctus, permanens in sæculum sæculi; judicia Domini vera, justificata in semetipsa,

Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.

10 desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum, et dulciora super mel et favum.

Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.

11 Etenim servus tuus custodit ea; in custodiendis illis retributio multa.

I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.

12 Delicta quis intelligit? ab occultis meis munda me;

Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;

13 et ab alienis parce servo tuo. Si mei non fuerint dominati, tunc immaculatus ero, et emundabor a delicto maximo.

I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.

14 Et erunt ut complaceant eloquia oris mei, et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper. Domine, adjutor meus, et redemptor meus.

Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!