Psalmorum 144

1 Psalmus David. Adversus Goliath. Benedictus Dominus Deus meus, qui docet manus meas ad prælium, et digitos meos ad bellum.

Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu,

2 Misericordia mea et refugium meum; susceptor meus et liberator meus; protector meus, et in ipso speravi, qui subdit populum meum sub me.

Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.

3 Domine, quid est homo, quia innotuisti ei? aut filius hominis, quia reputas eum?

Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?

4 Homo vanitati similis factus est; dies ejus sicut umbra prætereunt.

Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.

5 Domine, inclina cælos tuos, et descende; tange montes, et fumigabunt.

Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se.

6 Fulgura coruscationem, et dissipabis eos; emitte sagittas tuas, et conturbabis eos.

Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.

7 Emitte manum tuam de alto: eripe me, et libera me de aquis multis, de manu filiorum alienorum:

Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca,

8 quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.

Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

9 Deus, canticum novum cantabo tibi; in psalterio decachordo psallam tibi.

Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,

10 Qui das salutem regibus, qui redemisti David servum tuum de gladio maligno,

Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa.

11 eripe me, et erue me de manu filiorum alienorum, quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.

Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

12 Quorum filii sicut novellæ plantationes in juventute sua; filiæ eorum compositæ, circumornatæ ut similitudo templi.

Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;

13 Promptuaria eorum plena, eructantia ex hoc in illud; oves eorum fœtosæ, abundantes in egressibus suis;

Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim.

14 boves eorum crassæ. Non est ruina maceriæ, neque transitus, neque clamor in plateis eorum.

Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.

15 Beatum dixerunt populum cui hæc sunt; beatus populus cujus Dominus Deus ejus.

Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!