Psalmorum 132

1 Canticum graduum. Memento, Domine, David, et omnis mansuetudinis ejus:

Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,

2 sicut juravit Domino; votum vovit Deo Jacob:

Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:

3 Si introiero in tabernaculum domus meæ; si ascendero in lectum strati mei;

“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;

4 si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem,

Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;

5 et requiem temporibus meis, donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Jacob.

Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”

6 Ecce audivimus eam in Ephrata; invenimus eam in campis silvæ.

Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.

7 Introibimus in tabernaculum ejus; adorabimus in loco ubi steterunt pedes ejus.

Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.

8 Surge, Domine, in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuæ.

Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.

9 Sacerdotes tui induantur justitiam, et sancti tui exsultent.

Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.

10 Propter David servum tuum non avertas faciem christi tui.

Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.

11 Juravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eam: De fructu ventris tui ponam super sedem tuam.

Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.

12 Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea hæc quæ docebo eos, et filii eorum usque in sæculum sedebunt super sedem tuam.

Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.

13 Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.

Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.

14 Hæc requies mea in sæculum sæculi; hic habitabo, quoniam elegi eam.

Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.

15 Viduam ejus benedicens benedicam; pauperes ejus saturabo panibus.

Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.

16 Sacerdotes ejus induam salutari, et sancti ejus exsultatione exsultabunt.

Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.

17 Illuc producam cornu David; paravi lucernam christo meo.

Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.

18 Inimicos ejus induam confusione; super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.

Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.