Psalmorum 109
1 In finem. Psalmus David.
Bože, slavo moja, nemoj muèati,
2 Deus, laudem meam ne tacueris, quia os peccatoris et os dolosi super me apertum est.
Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem.
3 Locuti sunt adversum me lingua dolosa, et sermonibus odii circumdederunt me: et expugnaverunt me gratis.
Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što.
4 Pro eo ut me diligerent, detrahebant mihi; ego autem orabam.
Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim.
5 Et posuerunt adversum me mala pro bonis, et odium pro dilectione mea.
Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
6 Constitue super eum peccatorem, et diabolus stet a dextris ejus.
Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane.
7 Cum judicatur, exeat condemnatus; et oratio ejus fiat in peccatum.
Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh.
8 Fiant dies ejus pauci, et episcopatum ejus accipiat alter.
Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi.
9 Fiant filii ejus orphani, et uxor ejus vidua.
Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica.
10 Nutantes transferantur filii ejus et mendicent, et ejiciantur de habitationibus suis.
Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina.
11 Scrutetur fœnerator omnem substantiam ejus, et diripiant alieni labores ejus.
Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu.
12 Non sit illi adjutor, nec sit qui misereatur pupillis ejus.
Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove.
13 Fiant nati ejus in interitum; in generatione una deleatur nomen ejus.
Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo.
14 In memoriam redeat iniquitas patrum ejus in conspectu Domini, et peccatum matris ejus non deleatur.
Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše.
15 Fiant contra Dominum semper, et dispereat de terra memoria eorum:
Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji;
16 pro eo quod non est recordatus facere misericordiam,
Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt.
17 et persecutus est hominem inopem et mendicum, et compunctum corde, mortificare.
Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega.
18 Et dilexit maledictionem, et veniet ei; et noluit benedictionem, et elongabitur ab eo. Et induit maledictionem sicut vestimentum; et intravit sicut aqua in interiora ejus, et sicut oleum in ossibus ejus.
Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove.
19 Fiat ei sicut vestimentum quo operitur, et sicut zona qua semper præcingitur.
Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše.
20 Hoc opus eorum qui detrahunt mihi apud Dominum, et qui loquuntur mala adversus animam meam.
Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju.
21 Et tu, Domine, Domine, fac mecum propter nomen tuum, quia suavis est misericordia tua.
A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me.
22 Libera me, quia egenus et pauper ego sum, et cor meum conturbatum est intra me.
Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni.
23 Sicut umbra cum declinat ablatus sum, et excussus sum sicut locustæ.
Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce.
24 Genua mea infirmata sunt a jejunio, et caro mea immutata est propter oleum.
Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša.
25 Et ego factus sum opprobrium illis; viderunt me, et moverunt capita sua.
Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom.
26 Adjuva me, Domine Deus meus; salvum me fac secundum misericordiam tuam.
Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
27 Et sciant quia manus tua hæc, et tu, Domine, fecisti eam.
Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio.
28 Maledicent illi, et tu benedices: qui insurgunt in me confundantur; servus autem tuus lætabitur.
Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje.
29 Induantur qui detrahunt mihi pudore, et operiantur sicut diploide confusione sua.
Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim.
30 Confitebor Domino nimis in ore meo, et in medio multorum laudabo eum:
Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga,
31 quia astitit a dextris pauperis, ut salvam faceret a persequentibus animam meam.
Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu.
