Psalmorum 10

1 Ut quid, Domine, recessisti longe; despicis in opportunitatibus, in tribulatione?

Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?

2 Dum superbit impius, incenditur pauper: comprehenduntur in consiliis quibus cogitant.

S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.

3 Quoniam laudatur peccator in desideriis animæ suæ, et iniquus benedicitur.

Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.

4 Exacerbavit Dominum peccator: secundum multitudinem iræ suæ, non quæret.

Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.

5 Non est Deus in conspectu ejus; inquinatæ sunt viæ illius in omni tempore. Auferuntur judicia tua a facie ejus; omnium inimicorum suorum dominabitur.

Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.

6 Dixit enim in corde suo: Non movebor a generatione in generationem, sine malo.

U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.

7 Cujus maledictione os plenum est, et amaritudine, et dolo; sub lingua ejus labor et dolor.

Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.

8 Sedet in insidiis cum divitibus in occultis, ut interficiat innocentem.

Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.

9 Oculi ejus in pauperem respiciunt; insidiatur in abscondito, quasi leo in spelunca sua. Insidiatur ut rapiat pauperem; rapere pauperem dum attrahit eum.

Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.

10 In laqueo suo humiliabit eum; inclinabit se, et cadet cum dominatus fuerit pauperum.

Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.

11 Dixit enim in corde suo: Oblitus est Deus; avertit faciem suam, ne videat in finem.

Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”

12 Exsurge, Domine Deus, exaltetur manus tua; ne obliviscaris pauperum.

Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.

13 Propter quid irritavit impius Deum? dixit enim in corde suo: Non requiret.

Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?

14 Vides, quoniam tu laborem et dolorem consideras, ut tradas eos in manus tuas. Tibi derelictus est pauper; orphano tu eris adjutor.

Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.

15 Contere brachium peccatoris et maligni; quæretur peccatum illius, et non invenietur.

Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.

16 Dominus regnabit in æternum, et in sæculum sæculi; peribitis, gentes, de terra illius.

Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.

17 Desiderium pauperum exaudivit Dominus; præparationem cordis eorum audivit auris tua:

Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,

18 judicare pupillo et humili, ut non apponat ultra magnificare se homo super terram.

Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.