< Proverbiorum 3 >

1 Fili mi, ne obliviscaris legis meæ, et præcepta mea cor tuum custodiat:
Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje.
2 longitudinem enim dierum, et annos vitæ, et pacem, apponent tibi.
Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir.
3 Misericordia et veritas te non deserant; circumda eas gutturi tuo, et describe in tabulis cordis tui:
Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega.
4 et invenies gratiam, et disciplinam bonam, coram Deo et hominibus.
Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima.
5 Habe fiduciam in Domino ex toto corde tuo, et ne innitaris prudentiæ tuæ.
Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se.
6 In omnibus viis tuis cogita illum, et ipse diriget gressus tuos.
Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje.
7 Ne sis sapiens apud temetipsum; time Deum, et recede a malo:
Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla.
8 sanitas quippe erit umbilico tuo, et irrigatio ossium tuorum.
To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim.
9 Honora Dominum de tua substantia, et de primitiis omnium frugum tuarum da ei:
Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega;
10 et implebuntur horrea tua saturitate, et vino torcularia tua redundabunt.
I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih.
11 Disciplinam Domini, fili mi, ne abjicias, nec deficias cum ab eo corriperis:
Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo.
12 quem enim diligit Dominus, corripit, et quasi pater in filio complacet sibi.
Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio.
13 Beatus homo qui invenit sapientiam, et qui affluit prudentia.
Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum.
14 Melior est acquisitio ejus negotiatione argenti, et auri primi et purissimi fructus ejus.
Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata.
15 Pretiosior est cunctis opibus, et omnia quæ desiderantur huic non valent comparari.
Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom.
16 Longitudo dierum in dextera ejus, et in sinistra illius divitiæ et gloria.
Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava.
17 Viæ ejus viæ pulchræ, et omnes semitæ illius pacificæ.
Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne.
18 Lignum vitæ est his qui apprehenderint eam, et qui tenuerit eam beatus.
Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je.
19 Dominus sapientia fundavit terram; stabilivit cælos prudentia.
Gospod je mudrošæu osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom.
20 Sapientia illius eruperunt abyssi, et nubes rore concrescunt.
Njegovom mudrošæu razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom.
21 Fili mi, ne effluant hæc ab oculis tuis. Custodi legem atque consilium,
Sine moj, da ti to ne odlazi iz oèiju; èuvaj pravu mudrost i razboritost;
22 et erit vita animæ tuæ, et gratia faucibus tuis.
I biæe život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu.
23 Tunc ambulabis fiducialiter in via tua, et pes tuus non impinget.
Tada æeš iæi bez brige putem svojim, i noga tvoja neæe se spotaæi.
24 Si dormieris, non timebis; quiesces, et suavis erit somnus tuus.
Kad liježeš, neæeš se plašiti, i kad poèivaš, sladak æe ti biti san.
25 Ne paveas repentino terrore, et irruentes tibi potentias impiorum.
Neæeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožnièke kad doðe.
26 Dominus enim erit in latere tuo, et custodiet pedem tuum, ne capiaris.
Jer æe ti Gospod biti uzdanica i èuvaæe ti nogu da se ne uhvati.
27 Noli prohibere benefacere eum qui potest: si vales, et ipse benefac.
Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš uèiniti.
28 Ne dicas amico tuo: Vade, et revertere: cras dabo tibi: cum statim possis dare.
Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i doði drugi put, i sjutra æu ti dati, kad imaš.
29 Ne moliaris amico tuo malum, cum ille in te habeat fiduciam.
Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige.
30 Ne contendas adversus hominem frustra, cum ipse tibi nihil mali fecerit.
Ne svaðaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije uèinio zla.
31 Ne æmuleris hominem injustum, nec imiteris vias ejus:
Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova.
32 quia abominatio Domini est omnis illusor, et cum simplicibus sermocinatio ejus.
Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova.
33 Egestas a Domino in domo impii; habitacula autem justorum benedicentur.
Prokletstvo je Gospodnje u kuæi bezbožnikovoj, a stan pravednièki blagosilja.
34 Ipse deludet illusores, et mansuetis dabit gratiam.
Jer potsmjevaèima on se potsmijeva, a krotkima daje milost.
35 Gloriam sapientes possidebunt; stultorum exaltatio ignominia.
Mudri æe naslijediti slavu, a bezumnike æe odnijeti sramota.

< Proverbiorum 3 >