< Proverbiorum 1 >

1 Parabolæ Salomonis, filii David, regis Israël,
Ko e ngaahi lea fakatātā ʻa Solomone ko e foha ʻo Tevita, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli;
2 ad sciendam sapientiam et disciplinam;
Ke ʻilo ai ʻae poto mo e akonaki; pea ongoʻi ʻae ngaahi lea ʻoe faʻa ʻilo;
3 ad intelligenda verba prudentiæ, et suscipiendam eruditionem doctrinæ, justitiam, et judicium, et æquitatem:
Ke maʻu ʻae akonaki ʻoe poto, mo e angatonu, mo e fakamaau, pea mo e fai totonu;
4 ut detur parvulis astutia, adolescenti scientia et intellectus.
Ke foaki ʻae ʻiloʻilo ki he taʻepoto, pea ki he tangata talavou ʻae ʻilo mo e faʻa fakakaukau.
5 Audiens sapiens, sapientior erit, et intelligens gubernacula possidebit.
‌ʻE fie fanongo ʻe he tangata poto, pea ʻe tupulekina ai a ʻene poto; pea ʻe maʻu ai ʻe he tangata faʻa ʻilo ʻae ngaahi fakakaukau lelei:
6 Animadvertet parabolam et interpretationem, verba sapientum et ænigmata eorum.
Ke ʻiloʻi ʻae lea fakatātā, pea mo hono fakamatala; ʻae ngaahi lea ʻae poto, mo ʻenau ngaahi tala ʻilongataʻa.
7 Timor Domini principium sapientiæ; sapientiam atque doctrinam stulti despiciunt.
Ko e manavahē kia Sihova ko e kamataʻanga ia ʻoe ʻilo: ka ʻoku fehiʻa ʻae vale ki he poto mo e akonaki.
8 Audi, fili mi, disciplinam patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ:
‌ʻE hoku foha, fanongo ki he akonaki ʻa hoʻo tamai, pea ʻoua naʻa ke liʻaki ʻae fekau ʻa hoʻo faʻē:
9 ut addatur gratia capiti tuo, et torques collo tuo.
Koeʻuhi ʻe hoko ia ko e teunga lelei ki ho ʻulu, mo e kahoa ke tautau ki ho kia.
10 Fili mi, si te lactaverint peccatores, ne acquiescas eis.
‌ʻE hoku foha, kapau ʻe fakatauveleʻi koe ʻe he kau angahala, ʻoua naʻa ke loto ki ai.
11 Si dixerint: Veni nobiscum, insidiemur sanguini; abscondamus tendiculas contra insontem frustra;
Kapau te nau pehē, “Haʻu ke tau ō, ke tau tatali ʻo toitoi ke lilingi ʻae toto, ke tau lama fakafufū taʻehanoʻuhinga ki he taʻehalaia:
12 deglutiamus eum sicut infernus viventem, et integrum quasi descendentem in lacum; (Sheol h7585)
Ke tau folo moʻui hifo ʻakinautolu ʻo hangē ko e faʻitoka; pea kātoa pe, ʻo hangē ko kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo: (Sheol h7585)
13 omnem pretiosam substantiam reperiemus; implebimus domos nostras spoliis:
Te tau ʻilo ai ʻae koloa kehekehe kotoa pē, te tau fakafonu hotau ngaahi fale ʻaki ʻae koloa:
14 sortem mitte nobiscum, marsupium unum sit omnium nostrum:
Ke tau ʻinasi fakataha pe mo koe; pea te tau kau taha pe ʻi he kato paʻanga:”
15 fili mi, ne ambules cum eis; prohibe pedem tuum a semitis eorum:
‌ʻE hoku foha, ʻoua naʻa ke ʻalu ʻi he hala mo kinautolu; taʻofi ho vaʻe mei honau hala:
16 pedes enim illorum ad malum currunt, et festinant ut effundant sanguinem.
He ʻoku lele honau vaʻe ki he kovi, ʻonau fakatoʻotoʻo ke lilingi ʻae toto.
17 Frustra autem jacitur rete ante oculos pennatorum.
Ko e moʻoni ʻoku tautau taʻeʻaonga ʻae kupenga ʻi he ʻao ʻo ha manupuna.
18 Ipsi quoque contra sanguinem suum insidiantur, et moliuntur fraudes contra animas suas.
Pea ʻoku nau toitoi ki honau toto ʻonautolu pe; mo nau lama fakafufū ki heʻenau moʻui ʻanautolu pe.
19 Sic semitæ omnis avari: animas possidentium rapiunt.
He ʻoku pehē pe ʻae hala ʻokinautolu ʻoku manumanu ki he koloa; ʻaia ʻoku ne fakaʻosi ʻae moʻui ʻanautolu ʻoku nau maʻu ia.
20 Sapientia foris prædicat; in plateis dat vocem suam:
‌ʻOku kalanga ʻituʻa ʻae poto; ʻoku ne hiki hake hono leʻo ʻi he ngaahi hala.
21 in capite turbarum clamitat; in foribus portarum urbis profert verba sua, dicens:
‌ʻOku kalanga ia ʻi he potu lahi ʻoe fakatahaʻanga, mo e ava ʻoe ngaahi matapā: pea ʻi he loto kolo ʻoku ne ʻai mai ʻene lea, ʻo pehē,
22 Usquequo, parvuli, diligitis infantiam, et stulti ea quæ sibi sunt noxia cupient, et imprudentes odibunt scientiam?
“ʻAkimoutolu ʻae kau vale, ʻe fēfē hono fuoloa ʻo hoʻomou manako ki he vale? Pea fiefia ʻae kau manuki ʻi heʻenau manuki, mo e fehiʻa ʻae kau vale ki he poto?
23 convertimini ad correptionem meam. En proferam vobis spiritum meum, et ostendam vobis verba mea.
Mou tafoki ʻi heʻeku valoki: vakai, te u huaʻi hoku laumālie kiate kimoutolu, te u fakahā ʻeku ngaahi lea kiate kimoutolu.
24 Quia vocavi, et renuistis; extendi manum meam, et non fuit qui aspiceret:
Koeʻuhi kuo u ui, pea naʻe ʻikai te mou tali; kuo u mafao atu hoku nima, kae ʻikai tokangaʻi ʻe ha taha;
25 despexistis omne consilium meum, et increpationes meas neglexistis.
Pea kuo mou liʻaki ʻeku akonaki, pea naʻe ʻikai te mou loto ki heʻeku valoki:
26 Ego quoque in interitu vestro ridebo, et subsannabo cum vobis id quod timebatis advenerit.
Ko ia te u kata foki au ʻi hoʻomou malaʻia; te u manuki ʻi he tō mai ʻa hoʻomou manavahē;
27 Cum irruerit repentina calamitas, et interitus quasi tempestas ingruerit; quando venerit super vos tribulatio et angustia:
‌ʻIo, ʻoka hoko mai hoʻomou manavahē ʻo hangē ko e fakaʻauha, mo hoʻomou malaʻia ʻo hangē ko e ʻahiohio; ʻoka hoko mai ʻae mamahi mo e feinga kiate kimoutolu.
28 tunc invocabunt me, et non exaudiam; mane consurgent, et non invenient me:
Pea te nau toki ui kiate au, ka ʻe ʻikai te u tali; te nau kumi toʻotoʻo kiate au, ka ʻe ʻikai te nau ʻilo au:
29 eo quod exosam habuerint disciplinam, et timorem Domini non susceperint,
Koeʻuhi naʻa nau fehiʻa ki he ʻilo, pea naʻe ʻikai te nau loto ke manavahē kia Sihova:
30 nec acquieverint consilio meo, et detraxerint universæ correptioni meæ.
Naʻe ʻikai te nau maʻu ʻeku ngaahi akonaki, pea naʻa nau manukiʻi ʻa ʻeku valoki kotoa pē.
31 Comedent igitur fructus viæ suæ, suisque consiliis saturabuntur.
Ko ia te nau kai ai ʻi he fua ʻo ʻenau faianga, pea fakamākona ʻaki ʻenau ngaahi filioʻi pe ʻanautolu.
32 Aversio parvulorum interficiet eos, et prosperitas stultorum perdet illos.
He ko e tafoki atu ʻoe taʻepoto te ne tāmateʻi ʻakinautolu, pea ʻe ʻauha ʻae vale ʻi heʻenau fakafiemālie.
33 Qui autem me audierit, absque terrore requiescet, et abundantia perfruetur, timore malorum sublato.
Ka ko ia kotoa pē ʻoku fanongo kiate au ʻe nofo fiemālie pe ia, pea ʻe ʻataʻatā ia mei he manavahē ki he kovi.”

< Proverbiorum 1 >