Job 6

1 Respondens autem Job, dixit:

A Jov odgovori i reèe:

2 Utinam appenderentur peccata mea quibus iram merui, et calamitas quam patior, in statera!

O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila!

3 Quasi arena maris hæc gravior appareret; unde et verba mea dolore sunt plena:

Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje.

4 quia sagittæ Domini in me sunt, quarum indignatio ebibit spiritum meum; et terrores Domini militant contra me.

Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me.

5 Numquid rugiet onager cum habuerit herbam? aut mugiet bos cum ante præsepe plenum steterit?

Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje?

6 aut poterit comedi insulsum, quod non est sale conditum? aut potest aliquis gustare quod gustatum affert mortem?

Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?

7 Quæ prius nolebat tangere anima mea, nunc, præ angustia, cibi mei sunt.

Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji.

8 Quis det ut veniat petitio mea, et quod expecto tribuat mihi Deus?

O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam!

9 et qui cœpit, ipse me conterat; solvat manum suam, et succidat me?

I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!

10 Et hæc mihi sit consolatio, ut affligens me dolore, non parcat, nec contradicam sermonibus Sancti.

Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga.

11 Quæ est enim fortitudo mea, ut sustineam? aut quis finis meus, ut patienter agam?

Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?

12 Nec fortitudo lapidum fortitudo mea, nec caro mea ænea est.

Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi?

13 Ecce non est auxilium mihi in me, et necessarii quoque mei recesserunt a me.

Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?

14 Qui tollit ab amico suo misericordiam, timorem Domini derelinquit.

Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega.

15 Fratres mei præterierunt me, sicut torrens qui raptim transit in convallibus.

Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše,

16 Qui timent pruinam, irruet super eos nix.

Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg;

17 Tempore quo fuerint dissipati, peribunt; et ut incaluerit, solventur de loco suo.

Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.

18 Involutæ sunt semitæ gressuum eorum; ambulabunt in vacuum, et peribunt.

Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se.

19 Considerate semitas Thema, itinera Saba, et expectate paulisper.

Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih;

20 Confusi sunt, quia speravi: venerunt quoque usque ad me, et pudore cooperti sunt.

Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.

21 Nunc venistis; et modo videntes plagam meam, timetis.

Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je.

22 Numquid dixi: Afferte mihi, et de substantia vestra donate mihi?

Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi;

23 vel: Liberate me de manu hostis, et de manu robustorum eruite me?

Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me?

24 Docete me, et ego tacebo: et si quid forte ignoravi, instruite me.

Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me.

25 Quare detraxistis sermonibus veritatis, cum e vobis nullus sit qui possit arguere me?

Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš?

26 Ad increpandum tantum eloquia concinnatis, et in ventum verba profertis.

Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar?

27 Super pupillum irruitis, et subvertere nitimini amicum vestrum.

I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.

28 Verumtamen quod cœpistis explete: præbete aurem, et videte an mentiar.

Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama.

29 Respondete, obsecro, absque contentione; et loquentes id quod justum est, judicate.

Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom.

30 Et non invenietis in lingua mea iniquitatem, nec in faucibus meis stultitia personabit.

Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?