Job 32

1 Omiserunt autem tres viri isti respondere Job, eo quod justus sibi videretur.

Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.

2 Et iratus indignatusque est Eliu filius Barachel Buzites, de cognatione Ram: iratus est autem adversum Job, eo quod justum se esse diceret coram Deo.

A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;

3 Porro adversum amicos ejus indignatus est, eo quod non invenissent responsionem rationabilem, sed tantummodo condemnassent Job.

I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.

4 Igitur Eliu expectavit Job loquentem, eo quod seniores essent qui loquebantur.

Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.

5 Cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent, iratus est vehementer.

Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.

6 Respondensque Eliu filius Barachel Buzites, dixit: Junior sum tempore, vos autem antiquiores: idcirco, demisso capite, veritus sum vobis indicare meam sententiam.

I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.

7 Sperabam enim quod ætas prolixior loqueretur, et annorum multitudo doceret sapientiam.

Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.

8 Sed, ut video, spiritus est in hominibus, et inspiratio Omnipotentis dat intelligentiam.

Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.

9 Non sunt longævi sapientes, nec senes intelligunt judicium.

Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.

10 Ideo dicam: Audite me: ostendam vobis etiam ego meam sapientiam.

Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.

11 Expectavi enim sermones vestros; audivi prudentiam vestram, donec disceptaremini sermonibus;

Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.

12 et donec putabam vos aliquid dicere, considerabam: sed, ut video, non est qui possit arguere Job, et respondere ex vobis sermonibus ejus.

Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.

13 Ne forte dicatis: Invenimus sapientiam: Deus projecit eum, non homo.

Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.

14 Nihil locutus est mihi: et ego non secundum sermones vestros respondebo illi.

Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.

15 Extimuerunt, nec responderunt ultra, abstuleruntque a se eloquia.

Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.

16 Quoniam igitur expectavi, et non sunt locuti: steterunt, nec ultra responderunt:

Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.

17 respondebo et ego partem meam, et ostendam scientiam meam.

Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.

18 Plenus sum enim sermonibus, et coarctat me spiritus uteri mei.

Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.

19 En venter meus quasi mustum absque spiraculo, quod lagunculas novas disrumpit.

Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.

20 Loquar, et respirabo paululum: aperiam labia mea, et respondebo.

Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.

21 Non accipiam personam viri, et Deum homini non æquabo.

Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.

22 Nescio enim quamdiu subsistam, et si post modicum tollat me factor meus.

Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.