Job 31
1 Pepigi fœdus cum oculis meis, ut ne cogitarem quidem de virgine.
Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
2 Quam enim partem haberet in me Deus desuper, et hæreditatem Omnipotens de excelsis?
Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
3 Numquid non perditio est iniquo, et alienatio operantibus injustitiam?
Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
4 Nonne ipse considerat vias meas, et cunctos gressus meos dinumerat?
Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
5 Si ambulavi in vanitate, et festinavit in dolo pes meus,
Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
6 appendat me in statera justa, et sciat Deus simplicitatem meam.
Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
7 Si declinavit gressus meus de via, et si secutum est oculos meos cor meum, et si manibus meis adhæsit macula,
Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
8 seram, et alius comedat, et progenies mea eradicetur.
Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
9 Si deceptum est cor meum super muliere, et si ad ostium amici mei insidiatus sum,
Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
10 scortum alterius sit uxor mea, et super illam incurventur alii.
Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
11 Hoc enim nefas est, et iniquitas maxima.
Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
12 Ignis est usque ad perditionem devorans, et omnia eradicans genimina.
Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
13 Si contempsi subire judicium cum servo meo et ancilla mea, cum disceptarent adversum me:
Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
14 quid enim faciam cum surrexerit ad judicandum Deus? et cum quæsierit, quid respondebo illi?
Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
15 Numquid non in utero fecit me, qui et illum operatus est, et formavit me in vulva unus?
Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
16 Si negavi quod volebant pauperibus, et oculos viduæ expectare feci;
Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
17 si comedi buccellam meam solus, et non comedit pupillus ex ea
I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
18 (quia ab infantia mea crevit mecum miseratio, et de utero matris meæ egressa est mecum);
Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
19 si despexi pereuntem, eo quod non habuerit indumentum, et absque operimento pauperem;
Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
20 si non benedixerunt mihi latera ejus, et de velleribus ovium mearum calefactus est;
Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
21 si levavi super pupillum manum meam, etiam cum viderem me in porta superiorem:
Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
22 humerus meus a junctura sua cadat, et brachium meum cum suis ossibus confringatur.
Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
23 Semper enim quasi tumentes super me fluctus timui Deum, et pondus ejus ferre non potui.
Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
24 Si putavi aurum robur meum, et obrizo dixi: Fiducia mea;
Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
25 si lætatus sum super multis divitiis meis, et quia plurima reperit manus mea;
Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
26 si vidi solem cum fulgeret, et lunam incedentem clare,
Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
27 et lætatum est in abscondito cor meum, et osculatus sum manum meam ore meo:
I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
28 quæ est iniquitas maxima, et negatio contra Deum altissimum.
I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
29 Si gavisus sum ad ruinam ejus qui me oderat, et exsultavi quod invenisset eum malum:
Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
30 non enim dedi ad peccandum guttur meum, ut expeterem maledicens animam ejus.
Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
31 Si non dixerunt viri tabernaculi mei: Quis det de carnibus ejus, ut saturemur?
Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
32 foris non mansit peregrinus: ostium meum viatori patuit.
Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
33 Si abscondi quasi homo peccatum meum, et celavi in sinu meo iniquitatem meam;
Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
34 si expavi ad multitudinem nimiam, et despectio propinquorum terruit me: et non magis tacui, nec egressus sum ostium.
Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
35 Quis mihi tribuat auditorem, ut desiderium meum audiat Omnipotens, et librum scribat ipse qui judicat,
O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
36 ut in humero meo portem illum, et circumdem illum quasi coronam mihi?
Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
37 Per singulos gradus meos pronuntiabo illum, et quasi principi offeram eum.
Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
38 Si adversum me terra mea clamat, et cum ipsa sulci ejus deflent:
Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
39 si fructus ejus comedi absque pecunia, et animam agricolarum ejus afflixi:
Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
40 pro frumento oriatur mihi tribulus, et pro hordeo spina. Finita sunt verba Job.
Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.
