Job 28
1 Habet argentum venarum suarum principia, et auro locus est in quo conflatur.
“Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2 Ferrum de terra tollitur, et lapis solutus calore in æs vertitur.
Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
3 Tempus posuit tenebris, et universorum finem ipse considerat: lapidem quoque caliginis et umbram mortis.
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4 Dividit torrens a populo peregrinante eos quos oblitus est pes egentis hominis, et invios.
Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
5 Terra de qua oriebatur panis, in loco suo igni subversa est.
Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
6 Locus sapphiri lapides ejus, et glebæ illius aurum.
Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7 Semitam ignoravit avis, nec intuitus est eam oculus vulturis.
Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Non calcaverunt eam filii institorum, nec pertransivit per eam leæna.
Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
9 Ad silicem extendit manum suam: subvertit a radicibus montes.
Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
10 In petris rivos excidit, et omne pretiosum vidit oculus ejus.
U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Profunda quoque fluviorum scrutatus est, et abscondita in lucem produxit.
Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Sapientia vero ubi invenitur? et quis est locus intelligentiæ?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13 Nescit homo pretium ejus, nec invenitur in terra suaviter viventium.
Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14 Abyssus dicit: Non est in me, et mare loquitur: Non est mecum.
Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15 Non dabitur aurum obrizum pro ea, nec appendetur argentum in commutatione ejus.
Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 Non conferetur tinctis Indiæ coloribus, nec lapidi sardonycho pretiosissimo vel sapphiro.
ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Non adæquabitur ei aurum vel vitrum, nec commutabuntur pro ea vasa auri.
Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18 Excelsa et eminentia non memorabuntur comparatione ejus: trahitur autem sapientia de occultis.
Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
19 Non adæquabitur ei topazius de Æthiopia, nec tincturæ mundissimæ componetur.
Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Unde ergo sapientia venit? et quis est locus intelligentiæ?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21 Abscondita est ab oculis omnium viventium: volucres quoque cæli latet.
Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
22 Perditio et mors dixerunt: Auribus nostris audivimus famam ejus.
Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
23 Deus intelligit viam ejus, et ipse novit locum illius.
Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24 Ipse enim fines mundi intuetur, et omnia quæ sub cælo sunt respicit.
Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Qui fecit ventis pondus, et aquas appendit in mensura.
Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 Quando ponebat pluviis legem, et viam procellis sonantibus:
kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27 tunc vidit illam et enarravit, et præparavit, et investigavit.
tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
28 Et dixit homini: Ecce timor Domini, ipsa est sapientia; et recedere a malo, intelligentia.
A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
