Job 24
1 Ab Omnipotente non sunt abscondita tempora: qui autem noverunt eum, ignorant dies illius.
Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?
2 Alii terminos transtulerunt; diripuerunt greges, et paverunt eos.
Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu;
3 Asinum pupillorum abegerunt, et abstulerunt pro pignore bovem viduæ.
Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
4 Subverterunt pauperum viam, et oppresserunt pariter mansuetos terræ.
Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
5 Alii quasi onagri in deserto egrediuntur ad opus suum: vigilantes ad prædam, præparant panem liberis.
Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj;
6 Agrum non suum demetunt, et vineam ejus, quem vi oppresserint, vindemiant.
Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
7 Nudos dimittunt homines, indumenta tollentes, quibus non est operimentum in frigore:
Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi,
8 quos imbres montium rigant, et non habentes velamen, amplexantur lapides.
Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni.
9 Vim fecerunt deprædantes pupillos, et vulgum pauperem spoliaverunt.
Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
10 Nudis et incedentibus absque vestitu, et esurientibus tulerunt spicas.
Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
11 Inter acervos eorum meridiati sunt, qui calcatis torcularibus sitiunt.
Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð.
12 De civitatibus fecerunt viros gemere, et anima vulneratorum clamavit: et Deus inultum abire non patitur.
Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga.
13 Ipsi fuerunt rebelles lumini: nescierunt vias ejus, nec reversi sunt per semitas ejus.
Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem.
14 Mane primo consurgit homicida; interficit egenum et pauperem: per noctem vero erit quasi fur.
Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež.
15 Oculus adulteri observat caliginem, dicens: Non me videbit oculus: et operiet vultum suum.
I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice.
16 Perfodit in tenebris domos, sicut in die condixerant sibi, et ignoraverunt lucem.
Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost.
17 Si subito apparuerit aurora, arbitrantur umbram mortis: et sic in tenebris quasi in luce ambulant.
Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.
18 Levis est super faciem aquæ: maledicta sit pars ejus in terra, nec ambulet per viam vinearum.
Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga.
Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike. (Sheol h7585)
20 Obliviscatur ejus misericordia; dulcedo illius vermes: non sit in recordatione, sed conteratur quasi lignum infructuosum.
Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik.
21 Pavit enim sterilem quæ non parit, et viduæ bene non fecit.
Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra.
22 Detraxit fortes in fortitudine sua, et cum steterit, non credet vitæ suæ.
Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
23 Dedit ei Deus locum pœnitentiæ, et ille abutitur eo in superbiam: oculi autem ejus sunt in viis illius.
Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute.
24 Elevati sunt ad modicum, et non subsistent: et humiliabuntur sicut omnia, et auferentur, et sicut summitates spicarum conterentur.
Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se.
25 Quod si non est ita, quis me potest arguere esse mentitum, et ponere ante Deum verba mea?
Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje?
