Job 19
1 Respondens autem Job, dixit:
A Jov odgovori i reèe:
2 Usquequo affligitis animam meam, et atteritis me sermonibus?
Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima?
3 En decies confunditis me, et non erubescitis opprimentes me.
Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
4 Nempe etsi ignoravi, mecum erit ignorantia mea.
Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene.
5 At vos contra me erigimini, et arguitis me opprobriis meis.
Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
6 Saltem nunc intelligite quia Deus non æquo judicio afflixerit me, et flagellis suis me cinxerit.
Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
7 Ecce clamabo, vim patiens, et nemo audiet; vociferabor, et non est qui judicet.
Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.
8 Semitam meam circumsepsit, et transire non possum: et in calle meo tenebras posuit.
Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.
9 Spoliavit me gloria mea, et abstulit coronam de capite meo.
Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje.
10 Destruxit me undique, et pereo: et quasi evulsæ arbori abstulit spem meam.
Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.
11 Iratus est contra me furor ejus, et sic me habuit quasi hostem suum.
Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje.
12 Simul venerunt latrones ejus, et fecerunt sibi viam per me, et obsederunt in gyro tabernaculum meum.
Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.
13 Fratres meos longe fecit a me, et noti mei quasi alieni recesserunt a me.
Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene.
14 Dereliquerunt me propinqui mei, et qui me noverant obliti sunt mei.
Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
15 Inquilini domus meæ et ancillæ meæ sicut alienum habuerunt me, et quasi peregrinus fui in oculis eorum.
Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem.
16 Servum meum vocavi, et non respondit: ore proprio deprecabar illum.
Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
17 Halitum meum exhorruit uxor mea, et orabam filios uteri mei.
Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
18 Stulti quoque despiciebant me: et cum ab eis recessissem, detrahebant mihi.
Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
19 Abominati sunt me quondam consiliarii mei, et quem maxime diligebam, aversatus est me.
Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
20 Pelli meæ, consumptis carnibus, adhæsit os meum, et derelicta sunt tantummodo labia circa dentes meos.
Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
21 Miseremini mei, miseremini mei saltem vos, amici mei, quia manus Domini tetigit me.
Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.
22 Quare persequimini me sicut Deus, et carnibus meis saturamini?
Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?
23 Quis mihi tribuat ut scribantur sermones mei? quis mihi det ut exarentur in libro
O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu!
24 stylo ferreo et plumbi lamina, vel celte sculpantur in silice?
Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale!
25 Scio enim quod redemptor meus vivit, et in novissimo die de terra surrecturus sum:
Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom.
26 et rursum circumdabor pelle mea, et in carne mea videbo Deum meum:
I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.
27 quem visurus sum ego ipse, et oculi mei conspecturi sunt, et non alius: reposita est hæc spes mea in sinu meo.
Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.
28 Quare ergo nunc dicitis: Persequamur eum, et radicem verbi inveniamus contra eum?
Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni.
29 Fugite ergo a facie gladii, quoniam ultor iniquitatum gladius est: et scitote esse judicium.
Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.
