Exodus 30

1 Facies quoque altare ad adolendum thymiama, de lignis setim,

Jošte naèini oltar kadioni, od drveta sitima naèini ga.

2 habens cubitum longitudinis, et alterum latitudinis, id est, quadrangulum, et duos cubitos in altitudine. Cornua ex ipso procedent.

Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, èetvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 Vestiesque illud auro purissimo, tam craticulam ejus, quam parietes per circuitum, et cornua. Faciesque ei coronam aureolam per gyrum,

I pokuj ga èistijem zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i naèini mu vijenac zlatan unaokolo.

4 et duos annulos aureos sub corona per singula latera, ut mittantur in eos vectes, et altare portetur.

I naèini mu po dva bioèuga zlatna ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, i kroz njih æeš provuæi poluge da se može nositi.

5 Ipsos quoque vectes facies de lignis setim, et inaurabis.

A poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 Ponesque altare contra velum, quod ante arcum pendet testimonii coram propitiatorio quo tegitur testimonium, ubi loquar tibi.

I metni ga pred zavjes koji visi pred kovèegom od svjedoèanstva prema zaklopcu koji je nad svjedoèanstvom, gdje æu se s tobom sastajati.

7 Et adolebit incensum super eo Aaron, suave fragrans, mane. Quando componet lucernas, incendet illud:

I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 et quando collocabit eas ad vesperum, uret thymiama sempiternum coram Domino in generationes vestras.

I kad zapali Aron žiške uveèe, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od koljena do koljena vašega.

9 Non offeretis super eo thymiama compositionis alterius, nec oblationem, et victimam, nec libabitis libamina.

Ne prinosite na njemu kada tuðega niti žrtve paljenice niti prinosa; ni naljeva ne ljevajte na njemu.

10 Et deprecabitur Aaron super cornua ejus semel per annum, in sanguine quod oblatum est pro peccato, et placabit super eo in generationibus vestris. Sanctum sanctorum erit Domino.

Samo oèišæenje neka èini nad rogovima njegovijem Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za grijeh u dan oèišæenja jednom u godini èiniæe oèišæenja na njemu od koljena do koljena vašega; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Locutusque est Dominus ad Moysen, dicens:

Jošte reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

12 Quando tuleris summam filiorum Israël juxta numerum, dabunt singuli pretium pro animabus suis Domino, et non erit plaga in eis, cum fuerint recensiti.

Kad staneš brojiti sinove Izrailjeve, izmeðu onijeh koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojiti, da ne bi došlo na njih kako zlo kad ih staneš brojiti.

13 Hoc autem dabit omnis qui transit ad nomen, dimidium sicli juxta mensuram templi (siclus viginti obolos habet); media pars sicli offeretur Domino.

A neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom a taj je sikal dvadeset novèiæa po sikla biæe prilog Gospodu.

14 Qui habetur in numero, a viginti annis et supra, dabit pretium.

Ko god ide u broj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Dives non addet ad medium sicli, et pauper nihil minuet.

Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na oèišæenje duša vaših.

16 Susceptamque pecuniam, quæ collata est a filiis Israël, trades in usus tabernaculi testimonii, ut sit monimentum eorum coram Domino, et propitietur animabus eorum.

I uzevši novce za oèišæenje od sinova Izrailjevijeh ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biæe sinovima Izrailjevijem spomen pred Gospodom za oèišæenje duša vaših.

17 Locutusque est Dominus ad Moysen, dicens:

Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

18 Facies et labrum æneum cum basi sua ad lavandum: ponesque illud inter tabernaculum testimonii et altare. Et missa aqua,

Naèini i umivaonicu od mjedi i podnožje joj od mjedi za umivanje; i metni je izmeðu šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 lavabunt in ea Aaron et filii ejus manus suas ac pedes,

Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 quando ingressuri sunt tabernaculum testimonii, et quando accessuri sunt ad altare, ut offerant in eo thymiama Domino,

Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 ne forte moriantur; legitimum sempiternum erit ipsi, et semini ejus per successiones.

Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba vjeèna Aronu i sjemenu njegovu od koljena do koljena.

22 Locutusque est Dominus ad Moysen,

Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

23 dicens: Sume tibi aromata, primæ myrrhæ et electæ quingentos siclos, et cinnamomi medium, id est, ducentos quinquaginta siclos, calami similiter ducentos quinquaginta,

Uzmi mirisa najboljih: smirne najèistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola toliko, dvjesta pedeset, i iðirota takoðe dvjesta pedeset,

24 casiæ autem quingentos siclos, in pondere sanctuarii, olei de olivetis mensuram hin:

I kasije pet stotina mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in.

25 faciesque unctionis oleum sanctum, unguentum compositum opere unguentarii,

I od toga naèini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja.

26 et unges ex eo tabernaculum testimonii, et arcam testamenti,

I njim pomaži šator od sastanka i kovèeg od svjedoèanstva,

27 mensamque cum vasis suis, et candelabrum, et utensilia ejus, altaria thymiamatis,

I sto i sve sprave njegove, i svijetnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 et holocausti, et universam supellectilem quæ ad cultum eorum pertinet.

I oltar na kojem se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino.

29 Sanctificabisque omnia, et erunt Sancta sanctorum; qui tetigerit ea, sanctificabitur.

Tako æeš ih osvetiti, te æe biti svetinja nad svetinjom, i što ih se god dotakne biæe sveto.

30 Aaron et filios ejus unges, sanctificabisque eos, ut sacerdotio fungantur mihi.

Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetiæeš ih da mi budu sveštenici.

31 Filiis quoque Israël dices: Hoc oleum unctionis sanctum erit mihi in generationes vestras.

A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: ovo neka mi bude ulje svetoga pomazanja od koljena do koljena vašega.

32 Caro hominis non ungetur ex eo, et juxta compositionem ejus non facietis aliud, quia sanctificatum est, et sanctum erit vobis.

Tijelo èovjeèije neka se ne maže njim, niti pravite takoga ulja kako je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Homo quicumque tale composuerit, et dederit ex eo alieno, exterminabitur de populo suo.

Ako li bi ko naèinio tako ulje ili namazao njim drugoga, istrijebiæe se iz naroda svojega.

34 Dixitque Dominus ad Moysen: Sume tibi aromata, stacten et onycha, galbanum boni odoris, et thus lucidissimum; æqualis ponderis erunt omnia:

I reèe Gospod Mojsiju: uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavoga, i tamjana èistoga, koliko jednoga toliko drugoga.

35 faciesque thymiama compositum opere unguentarii, mistum diligenter, et purum, et sanctificatione dignissimum.

I od toga naèini kad, sastavljen vještinom apotekarskom, èist i svet.

36 Cumque in tenuissimum pulverem universa contuderis, pones ex eo coram tabernaculo testimonii, in quo loco apparebo tibi. Sanctum sanctorum erit vobis thymiama.

I istucavši ga nasitno, metaæeš ga pred svjedoèanstvom u šatoru od sastanka, gdje æu se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 Talem compositionem non facietis in usus vestros, quia sanctum est Domino.

A takvoga kada kakav naèiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Homo quicumque fecerit simile, ut odore illius perfruatur, peribit de populis suis.

Ako li bi ko naèinio taki da ga miriše, istrijebiæe se iz naroda svojega.