Proverbiorum 23
1 Quando sederis ut comedas cum principe, diligenter attende quæ apposita sunt ante faciem tuam:
Kad sjedeš da jedeš s gospodinom, pazi dobro što je pred tobom.
2 et statue cultrum in gutture tuo, si tamen habes in potestate animam tuam,
Inaèe bi satjerao sebi nož u grlo, ako bi bio lakom.
3 ne desideres de cibis eius, in quo est panis mendacii.
Ne želi preslaèaka njegovijeh, jer su lažna hrana.
4 Noli laborare ut diteris: sed prudentiæ tuæ ponde modum.
Ne muèi se da se obogatiš, i proði se svoje mudrosti.
5 Ne erigas oculos tuos ad opes, quas non potes habere: quia facient sibi pennas quasi aquilæ, et volabunt in cælum.
Hoæeš li baciti oèi svoje na ono èega brzo nestaje? jer naèini sebi krila i kao orao odleti u nebo.
6 Ne comedas cum homine invido, et ne desideres cibos eius:
Ne jedi hljeba u zavidljivca, i ne želi preslaèaka njegovijeh.
7 quoniam in similitudinem arioli, et coniectoris, æstimat quod ignorat. Comede et bibe, dicet tibi: et mens eius non est tecum.
Jer kako on tebe cijeni u duši svojoj tako ti jelo njegovo. Govoriæe ti: jedi i pij; ali srce njegovo nije s tobom.
8 Cibos, quos comederas, evomes: et perdes pulchros sermones tuos.
Zalogaj što pojedeš izbljuvaæeš, i izgubiæeš ljubazne rijeèi svoje.
9 In auribus insipientium ne loquaris: qui despicient doctrinam eloquii tui.
Pred bezumnijem ne govori, jer neæe mariti za mudrost besjede tvoje.
10 Ne attingas parvulorum terminos: et agrum pupillorum ne introeas:
Ne pomièi stare meðe, i ne stupaj na njivu siroèadi.
11 Propinquus enim illorum fortis est: et ipse iudicabit contra te causam illorum.
Jer je jak osvetnik njihov; braniæe stvar njihovu od tebe.
12 Ingrediatur ad doctrinam cor tuum: et aures tuæ ad verba scientiæ.
Obrati k nauci srce svoje i uši svoje k rijeèima mudrijem.
13 Noli subtrahere a puero disciplinam: si enim percusseris eum virga, non morietur.
Ne ukraæuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neæe umrijeti.
Ti ga bij prutom, i dušu æeš mu izbaviti iz pakla. (Sheol h7585)
15 Fili mi, si sapiens fuerit animus tuus, gaudebit tecum cor meum:
Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni;
16 et exultabunt renes mei, cum locuta fuerint rectum labia tua.
I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo.
17 Non æmuletur cor tuum peccatores: sed in timore Domini esto tota die:
Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda.
18 quia habebis spem in novissimo, et præstolatio tua non auferetur.
Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.
19 Audi fili mi, et esto sapiens: et dirige in via animum tuum.
Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje.
20 Noli esse in conviviis potatorum, nec in comessationibus eorum, qui carnes ad vescendum conferunt:
Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama.
21 quia vacantes potibus, et dantes symbola consumentur, et vestietur pannis dormitatio.
Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama.
22 Audi patrem tuum, qui genuit te: et ne contemnas cum senuerit mater tua.
Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari.
23 Veritatem eme, et noli vendere sapientiam, et doctrinam, et intelligentiam.
Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum.
24 Exultat gaudio pater iusti: qui sapientem genuit, lætabitur in eo.
Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega.
25 Gaudeat pater tuus, et mater tua, et exultet quæ genuit te.
Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja.
26 Præbe fili mi cor tuum mihi: et oculi tui vias meas custodiant.
Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute.
27 Fovea enim profunda est meretrix: et puteus angustus, aliena.
Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena.
28 Insidiatur in via quasi latro, et quos incautos viderit, interficiet.
Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima.
29 Cui væ? cuius patri væ? cui rixæ? cui foveæ? cui sine causa vulnera? cui suffusio oculorum?
Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima?
30 Nonne his, qui commorantur in vino, et student calicibus epotandis?
Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina.
31 Ne intuearis vinum quando flavescit, cum splenduerit in vitro color eius: ingreditur blande,
Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe.
32 sed in novissimo mordebit ut coluber, et sicut regulus venena diffundet.
Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi.
33 Oculi tui videbunt extraneas, et cor tuum loquetur perversa.
Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine.
34 Et eris sicut dormiens in medio mari, et quasi sopitus gubernator, amisso clavo:
I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra.
35 et dices: Verberaverunt me, sed non dolui: traxerunt me, et ego non sensi: quando evigilabo, et rursus vina reperiam?
Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to.
