Proverbiorum 14

1 Sapiens mulier ædificat domum suam: insipiens extructam quoque manibus destruet.

Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.

2 Ambulans recto itinere, et timens Deum, despicitur ab eo, qui infami graditur via.

Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.

3 In ore stulti virga superbiæ: labia autem sapientium custodiunt eos.

U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.

4 Ubi non sunt boves, præsepe vacuum est: ubi autem plurimæ segetes, ibi manifesta est fortitudo bovis.

Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.

5 Testis fidelis non mentitur: profert autem mendacium dolosus testis.

Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.

6 Quærit derisor sapientiam, et non invenit: doctrina prudentium facilis.

Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.

7 Vade contra virum stultum, et nescit labia prudentiæ.

Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi.

8 Sapientia callidi est intelligere viam suam: et imprudentia stultorum errans.

Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.

9 Stultus illudet peccatum, et inter iustos morabitur gratia.

Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja.

10 Cor quod novit amaritudinem animæ suæ, in gaudio eius non miscebitur extraneus.

Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.

11 Domus impiorum delebitur: tabernacula vero iustorum germinabunt.

Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.

12 Est via, quæ videtur homini iusta: novissima autem eius deducunt ad mortem.

Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.

13 Risus dolore miscebitur, et extrema gaudii luctus occupat.

I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.

14 Viis suis replebitur stultus, et super eum erit vir bonus.

Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.

15 Innocens credit omni verbo: astutus considerat gressus suos. Filio doloso nihil erit boni: servo autem sapienti prosperi erunt actus, et dirigetur via eius.

Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.

16 Sapiens timet, et declinat a malo: stultus transilit, et confidit.

Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.

17 Impatiens operabitur stultitiam: et vir versutus odiosus est.

Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.

18 Possidebunt parvuli stultitiam, et expectabunt astuti scientiam.

Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.

19 Iacebunt mali ante bonos: et impii ante portas iustorum.

Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.

20 Etiam proximo suo pauper odiosus erit: amici vero divitum multi.

Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.

21 Qui despicit proximum suum, peccat: qui autem miseretur pauperis, beatus erit. Qui credit in Domino, misericordiam diligit.

Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.

22 Errant qui operantur malum: misericordia et veritas præparant bona.

Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.

23 In omni opere erit abundantia: ubi autem verba sunt plurima, ibi frequenter egestas.

U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.

24 Corona sapientium, divitiæ eorum: fatuitas stultorum, imprudentia.

Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.

25 Liberat animas testis fidelis: et profert mendacia versipellis.

Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.

26 In timore Domini fiducia fortitudinis, et filiis eius erit spes.

U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.

27 Timor Domini fons vitæ, ut declinent a ruina mortis.

Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.

28 In multitudine populi dignitas regis: et in paucitate plebis ignominia principis.

U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.

29 Qui patiens est, multa gubernatur prudentia: qui autem impatiens est, exaltat stultitiam suam.

Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.

30 Vita carnium, sanitas cordis: putredo ossium, invidia.

Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.

31 Qui calumniatur egentem, exprobrat factori eius: honorat autem eum, qui miseretur pauperis.

Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.

32 In malitia sua expelletur impius: sperat autem iustus in morte sua.

Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.

33 In corde prudentis requiescit sapientia, et indoctos quosque erudiet.

Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.

34 Iustitia elevat gentem: miseros autem facit populos peccatum.

Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.

35 Acceptus est regi minister intelligens: iracundiam eius inutilis sustinebit.

Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.