Job 40

1 Et adiecit Dominus, et locutus est ad Iob:

I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:

2 Numquid qui contendit cum Deo, tam facile conquiescit? utique qui arguit Deum, debet respondere ei.

Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.

3 Respondens autem Iob Domino, dixit:

Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:

4 Qui leviter locutus sum, respondere quid possum? manum meam ponam super os meum.

Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.

5 Unum locutus sum, quod utinam non dixissem: et alterum, quibus ultra non addam.

Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.

6 Respondens autem Dominus Iob de turbine, dixit:

A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe:

7 Accinge sicut vir lumbos tuos: interrogabo te: et indica mihi.

Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj.

8 Numquid irritum facies iudicium meum: et condemnabis me, ut te iustificeris?

Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao?

9 Et si habes brachium sicut Deus, et si voce simili tonas?

Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on?

10 Circumda tibi decorem, et in sublime erigere, et esto gloriosus, et speciosis induere vestibus.

Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se.

11 Disperge superbos in furore tuo, et respiciens omnem arrogantem humilia.

Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih.

12 Respice cunctos superbos, et confunde eos, et contere impios in loco suo.

Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu.

13 Absconde eos in pulvere simul, et facies eorum demerge in foveam:

Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.

14 Et ego confitebor quod salvare te possit dextera tua.

Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja.

15 Ecce, Behemoth, quem feci tecum, fœnum quasi bos comedet:

A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo;

16 Fortitudo eius in lumbis eius, et virtus illius in umbilico ventris eius.

Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova;

17 Stringit caudam suam quasi cedrum, nervi testiculorum eius perplexi sunt.

Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane;

18 Ossa eius velut fistulæ æris, cartilago illius quasi laminæ ferreæ.

Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene.

19 Ipse est principium viarum Dei, qui fecit eum, applicabit gladium eius.

On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè.

20 Huic montes herbas ferunt: omnes bestiæ agri ludent ibi.

Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje.

21 Sub umbra dormit in secreto calami, et in locis humentibus.

U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu.

22 Protegunt umbræ umbram eius, circumdabunt eum salices torrentis.

Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima.

23 Ecce, absorbebit fluvium, et non mirabitur: et habet fiduciam quod influat Iordanis in os eius.

Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom.

24 In oculis eius quasi hamo capiet eum, et in sudibus perforabit nares eius.

Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos?