Proverbiorum 14
1 Sapiens mulier ædificat domum suam: insipiens extructam quoque manibus destruet.
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 Ambulans recto itinere, et timens Deum, despicitur ab eo, qui infami graditur via.
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 In ore stulti virga superbiæ: labia autem sapientium custodiunt eos.
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 Ubi non sunt boves, præsepe vacuum est: ubi autem plurimæ segetes, ibi manifesta est fortitudo bovis.
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 Testis fidelis non mentitur: profert autem mendacium dolosus testis.
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 Quærit derisor sapientiam, et non invenit: doctrina prudentium facilis.
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 Vade contra virum stultum, et nescit labia prudentiæ.
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 Sapientia callidi est intelligere viam suam: et imprudentia stultorum errans.
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 Stultus illudet peccatum, et inter iustos morabitur gratia.
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 Cor quod novit amaritudinem animæ suæ, in gaudio eius non miscebitur extraneus.
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 Domus impiorum delebitur: tabernacula vero iustorum germinabunt.
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 Est via, quæ videtur homini iusta: novissima autem eius deducunt ad mortem.
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 Risus dolore miscebitur, et extrema gaudii luctus occupat.
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 Viis suis replebitur stultus, et super eum erit vir bonus.
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 Innocens credit omni verbo: astutus considerat gressus suos. Filio doloso nihil erit boni: servo autem sapienti prosperi erunt actus, et dirigetur via eius.
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 Sapiens timet, et declinat a malo: stultus transilit, et confidit.
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 Impatiens operabitur stultitiam: et vir versutus odiosus est.
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 Possidebunt parvuli stultitiam, et expectabunt astuti scientiam.
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 Iacebunt mali ante bonos: et impii ante portas iustorum.
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 Etiam proximo suo pauper odiosus erit: amici vero divitum multi.
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 Qui despicit proximum suum, peccat: qui autem miseretur pauperis, beatus erit. Qui credit in Domino, misericordiam diligit.
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 Errant qui operantur malum: misericordia et veritas præparant bona.
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 In omni opere erit abundantia: ubi autem verba sunt plurima, ibi frequenter egestas.
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 Corona sapientium, divitiæ eorum: fatuitas stultorum, imprudentia.
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 Liberat animas testis fidelis: et profert mendacia versipellis.
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 In timore Domini fiducia fortitudinis, et filiis eius erit spes.
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 Timor Domini fons vitæ, ut declinent a ruina mortis.
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 In multitudine populi dignitas regis: et in paucitate plebis ignominia principis.
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 Qui patiens est, multa gubernatur prudentia: qui autem impatiens est, exaltat stultitiam suam.
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 Vita carnium, sanitas cordis: putredo ossium, invidia.
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 Qui calumniatur egentem, exprobrat Factori eius: honorat autem eum, qui miseretur pauperis.
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 In malitia sua expelletur impius: sperat autem iustus in morte sua.
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 In corde prudentis requiescit sapientia, et indoctos quosque erudiet.
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 Iustitia elevat gentem: miseros autem facit populos peccatum.
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 Acceptus est regi minister intelligens: iracundiam eius inutilis sustinebit.
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
