Lucam 17

1 Et ait ad discipulos suos: Impossibile est ut non veniant scandala: væ autem illi, per quem veniunt.

A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

2 Utilius est illi si lapis molaris imponatur circa collum eius, et proiiciatur in mare, quam ut scandalizet unum de pusillis istis.

Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

3 Attendite vobis: Si peccaverit in te frater tuus, increpa illum: et si pœnitentiam egerit, dimitte illi.

Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4 Et si septies in die peccaverit in te, et septies in die conversus fuerit ad te, dicens: Pœnitet me, dimitte illi.

I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

5 Et dixerunt Apostoli Domino: Adauge nobis fidem.

I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.

6 Dixit autem Dominus: Si habueritis fidem, sicut granum sinapis, dicetis huic arbori moro: Eradicare, et transplantare in mare, et obediet vobis.

A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

7 Quis autem vestrum habens servum arantem aut pascentem, qui regresso de agro dicat illi: Statim transi, recumbe:

Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

8 et non dicat ei: Para quod cœnem, et præcinge te, et ministra mihi donec manducem et bibam, et post hæc tu manducabis, et bibes?

Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

9 Numquid gratiam habet servo illi, quia fecit quæ ei imperaverat?

Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

10 Non puto. Sic et vos cum feceritis omnia, quæ præcepta sunt vobis, dicite: Servi inutiles sumus: quod debuimus facere, fecimus.

Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.

11 Et factum est, dum iret in Ierusalem, transibat per mediam Samariam, et Galilæam.

I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.

12 Et cum ingrederetur quoddam castellum, occurrerunt ei decem viri leprosi, qui steterunt a longe:

I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

13 et levaverunt vocem, dicentes: Iesu Præceptor, miserere nostri.

I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.

14 Quos ut vidit, dixit: Ite, ostendite vos sacerdotibus. Et factum est, dum irent, mundati sunt.

I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.

15 Unus autem ex illis, ut vidit quia mundatus est, regressus est, cum magna voce magnificans Deum,

A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,

16 et cecidit in faciem ante pedes eius, gratias agens: et hic erat Samaritanus.

I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

17 Respondens autem Iesus, dixit: Nonne decem mundati sunt? et novem ubi sunt?

A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

18 Non est inventus qui rediret, et daret gloriam Deo, nisi hic alienigena?

Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?

19 Et ait illi: Surge, vade: quia fides tua te salvum fecit.

I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

20 Interrogatus autem a Pharisæis: Quando venit regnum Dei? respondens eis, dixit: Non venit regnum Dei cum observatione:

A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;

21 neque dicent: Ecce hic, aut ecce illic. Ecce enim regnum Dei intra vos est.

Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.

22 Et ait ad discipulos suos: Venient dies quando desideretis videre unum diem Filii hominis, et non videbitis.

A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.

23 Et dicent vobis: Ecce hic, et ecce illic. Nolite ire, neque sectemini:

I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.

24 nam, sicut fulgur coruscans de sub cælo in ea, quæ sub cælo sunt, fulget: ita erit Filius hominis in die sua.

Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.

25 Primum autem oportet illum multa pati, et reprobari a generatione hac.

Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.

26 Et sicut factum est in diebus Noe, ita erit et in diebus Filii hominis.

I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega:

27 Edebant, et bibebant: uxores ducebant, et dabantur ad nuptias, usque in diem, qua intravit Noe in arcam: et venit diluvium, et perdidit omnes.

Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.

28 Similiter sicut factum est in diebus Lot: Edebant, et bibebant: emebant, et vendebant: plantabant, et ædificabant:

Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu;

29 qua die autem exiit Lot a Sodomis, pluit ignem, et sulphur de cælo, et omnes perdidit:

A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

30 secundum hæc erit qua die Filius hominis revelabitur.

Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij.

31 In illa hora qui fuerit in tecto, et vasa eius in domo, ne descendat tollere illa: et qui in agro, similiter non redeat retro.

U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.

32 Memores estote uxoris Lot.

Opominjite se žene Lotove.

33 Quicumque quæsierit animam suam salvam facere, perdet illam: et quicumque perdiderit illam, vivificabit eam.

Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.

34 Dico vobis: in illa nocte erunt duo in lecto uno: unus assumetur, et alter relinquetur:

Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;

35 duæ erunt molentes in unum: una assumetur, et altera relinquetur: duo in agro: unus assumetur, et alter relinquetur.

Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;

36 Respondentes dicunt illi: Ubi Domine?

Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.

37 Qui dixit illis: Ubicumque fuerit corpus, illuc congregabuntur et aquilæ.

I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.