Psalmorum 69

1 In finem, pro iis qui commutabuntur. David. [Salvum me fac, Deus, quoniam intraverunt aquæ usque ad animam meam.

Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše.

2 Infixus sum in limo profundi et non est substantia. Veni in altitudinem maris, et tempestas demersit me.

Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju.

3 Laboravi clamans, raucæ factæ sunt fauces meæ; defecerunt oculi mei, dum spero in Deum meum.

Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga.

4 Multiplicati sunt super capillos capitis mei qui oderunt me gratis. Confortati sunt qui persecuti sunt me inimici mei injuste; quæ non rapui, tunc exsolvebam.

Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.

5 Deus, tu scis insipientiam meam; et delicta mea a te non sunt abscondita.

Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.

6 Non erubescant in me qui exspectant te, Domine, Domine virtutum; non confundantur super me qui quærunt te, Deus Israël.

Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!

7 Quoniam propter te sustinui opprobrium; operuit confusio faciem meam.

Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje.

8 Extraneus factus sum fratribus meis, et peregrinus filiis matris meæ.

Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje.

9 Quoniam zelus domus tuæ comedit me, et opprobria exprobrantium tibi ceciderunt super me.

Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.

10 Et operui in jejunio animam meam, et factum est in opprobrium mihi.

Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo;

11 Et posui vestimentum meum cilicium; et factus sum illis in parabolam.

Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa.

12 Adversum me loquebantur qui sedebant in porta, et in me psallebant qui bibebant vinum.

O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me.

13 Ego vero orationem meam ad te, Domine; tempus beneplaciti, Deus. In multitudine misericordiæ tuæ, exaudi me in veritate salutis tuæ.

A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje.

14 Eripe me de luto, ut non infigar; libera me ab iis qui oderunt me, et de profundis aquarum.

Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode;

15 Non me demergat tempestas aquæ, neque absorbeat me profundum, neque urgeat super me puteus os suum.

Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.

16 Exaudi me, Domine, quoniam benigna est misericordia tua; secundum multitudinem miserationum tuarum respice in me.

Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me.

17 Et ne avertas faciem tuam a puero tuo; quoniam tribulor, velociter exaudi me.

Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.

18 Intende animæ meæ, et libera eam; propter inimicos meos, eripe me.

Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.

19 Tu scis improperium meum, et confusionem meam, et reverentiam meam;

Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji.

20 in conspectu tuo sunt omnes qui tribulant me. Improperium exspectavit cor meum et miseriam: et sustinui qui simul contristaretur, et non fuit; et qui consolaretur, et non inveni.

Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim.

21 Et dederunt in escam meam fel, et in siti mea potaverunt me aceto.

Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom.

22 Fiat mensa eorum coram ipsis in laqueum, et in retributiones, et in scandalum.

Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata.

23 Obscurentur oculi eorum, ne videant, et dorsum eorum semper incurva.

Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda.

24 Effunde super eos iram tuam, et furor iræ tuæ comprehendat eos.

Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme!

25 Fiat habitatio eorum deserta, et in tabernaculis eorum non sit qui inhabitet.

Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi.

26 Quoniam quem tu percussisti persecuti sunt, et super dolorem vulnerum meorum addiderunt.

Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio.

27 Appone iniquitatem super iniquitatem eorum, et non intrent in justitiam tuam.

Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje.

28 Deleantur de libro viventium, et cum justis non scribantur.

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani.

29 Ego sum pauper et dolens; salus tua, Deus, suscepit me.

A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni.

30 Laudabo nomen Dei cum cantico, et magnificabo eum in laude:

Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali.

31 et placebit Deo super vitulum novellum, cornua producentem et ungulas.

To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima.

32 Videant pauperes, et lætentur; quærite Deum, et vivet anima vestra:

Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše.

33 quoniam exaudivit pauperes Dominus, et vinctos suos non despexit.

Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se.

34 Laudent illum cæli et terra; mare, et omnia reptilia in eis.

Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe!

35 Quoniam Deus salvam faciet Sion, et ædificabuntur civitates Juda, et inhabitabunt ibi, et hæreditate acquirent eam.

Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga.

36 Et semen servorum ejus possidebit eam; et qui diligunt nomen ejus habitabunt in ea.]

I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu.