Psalmorum 63

1 Psalmus David, cum esset in deserto Idumææ. [Deus, Deus meus, ad te de luce vigilo. Sitivit in te anima mea; quam multipliciter tibi caro mea!

Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.

2 In terra deserta, et invia, et inaquosa, sic in sancto apparui tibi, ut viderem virtutem tuam et gloriam tuam.

Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju.

3 Quoniam melior est misericordia tua super vitas, labia mea laudabunt te.

Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe;

4 Sic benedicam te in vita mea, et in nomine tuo levabo manus meas.

Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje.

5 Sicut adipe et pinguedine repleatur anima mea, et labiis exsultationis laudabit os meum.

Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja.

6 Si memor fui tui super stratum meum, in matutinis meditabor in te.

Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi.

7 Quia fuisti adjutor meus, et in velamento alarum tuarum exsultabo.

Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se.

8 Adhæsit anima mea post te; me suscepit dextera tua.

Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.

9 Ipsi vero in vanum quæsierunt animam meam: introibunt in inferiora terræ;

Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju.

10 tradentur in manus gladii: partes vulpium erunt.

Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama.

11 Rex vero lætabitur in Deo; laudabuntur omnes qui jurant in eo: quia obstructum est os loquentium iniqua.]

A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.