< 詩篇 74 >

1 アサフのマスキールの歌 神よ、なぜ、われらをとこしえに捨てられるのですか。なぜ、あなたの牧の羊に怒りを燃やされるのですか。
Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje?
2 昔あなたが手に入れられたあなたの公会、すなわち、あなたの嗣業の部族となすためにあがなわれたものを思い出してください。あなたが住まわれたシオンの山を思い出してください。
Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio.
3 とこしえの滅びの跡に、あなたの足を向けてください。敵は聖所で、すべての物を破壊しました。
Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji.
4 あなたのあだは聖所の中でほえさけび、彼らのしるしを立てて、しるしとしました。
Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja.
5 彼らは上の入口では、おのをもって木の格子垣を切り倒しました。
Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta.
6 また彼らは手おのと鎚とをもって聖所の彫り物をことごとく打ち落しました。
Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.
7 彼らはあなたの聖所に火をかけ、み名のすみかをけがして、地に倒しました。
Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega.
8 彼らは心のうちに言いました、「われらはことごとくこれを滅ぼそう」と。彼らは国のうちの神の会堂をことごとく焼きました。
Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.
9 われらは自分たちのしるしを見ません。預言者も今はいません。そしていつまで続くのか、われらのうちには、知る者がありません。
Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati.
10 神よ、あだはいつまであざけるでしょうか。敵はとこしえにあなたの名をののしるでしょうか。
Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?
11 なぜあなたは手を引かれるのですか。なぜあなたは右の手をふところに入れておかれるのですか。
Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.
12 神はいにしえからわたしの王であって、救を世の中に行われた。
Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!
13 あなたはみ力をもって海をわかち、水の上の龍の頭を砕かれた。
Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.
14 あなたはレビヤタンの頭をくだき、これを野の獣に与えてえじきとされた。
Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.
15 あなたは泉と流れとを開き、絶えず流れるもろもろの川をからされた。
Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.
16 昼はあなたのもの、夜もまたあなたのもの。あなたは光と太陽とを設けられた。
Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce.
17 あなたは地のもろもろの境を定め、夏と冬とを造られた。
Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio.
18 主よ、敵はあなたをあざけり、愚かな民はあなたのみ名をののしります。この事を思い出してください。
Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje.
19 どうかあなたのはとの魂を野の獣にわたさないでください。貧しい者のいのちをとこしえに忘れないでください。
Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda.
20 あなたの契約をかえりみてください。地の暗い所は暴力のすまいで満ちています。
Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja.
21 しえたげられる者を恥じさせないでください。貧しい者と乏しい者とにみ名をほめたたえさせてください。
Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje.
22 神よ、起きてあなたの訴えをあげつらい、愚かな者のひねもすあなたをあざけるのをみこころにとめてください。
Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan!
23 あなたのあだの叫びを忘れないでください。あなたの敵の絶えずあげる騒ぎを忘れないでください。
Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!

< 詩篇 74 >