< 詩篇 129 >

1 都もうでの歌 今イスラエルは言え、「彼らはわたしの若い時から、ひどくわたしを悩ました。
Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj,
2 彼らはわたしの若い時から、ひどくわたしを悩ました。しかしわたしに勝つことができなかった。
Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše.
3 耕す者はわたしの背の上をたがやして、そのうねみぞを長くした」と。
Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje.
4 主は正しくいらせられ、悪しき者のなわを断ち切られた。
Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke.
5 シオンを憎む者はみな、恥を得て、退くように。
Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion.
6 彼らを、育たないさきに枯れる屋根の草のようにしてください。
Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa,
7 これを刈る者はその手に満たず、これをたばねる者はそのふところに満たない。
Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac;
8 かたわらを過ぎる者は、「主の恵みがあなたの上にあるように。われらは主のみ名によってあなたがたを祝福する」と言わない。
I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.”

< 詩篇 129 >