< 詩篇 114 >

1 イスラエルがエジプトをいで、ヤコブの家が異言の民を離れたとき、
Kad izaðe Izrailj iz Misira, dom Jakovljev iz naroda tuðega,
2 ユダは主の聖所となり、イスラエルは主の所領となった。
Judeja postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova.
3 海はこれを見て逃げ、ヨルダンはうしろに退き、
More vidje i pobježe; Jordan se obrati natrag.
4 山は雄羊のように踊り、小山は小羊のように踊った。
Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kao jaganjci.
5 海よ、おまえはどうして逃げるのか、ヨルダンよ、おまえはどうしてうしろに退くのか。
Što ti bi, more, te pobježe i tebi, Jordane, te se obrati natrag?
6 山よ、おまえたちはどうして雄羊のように踊るのか、小山よ、おまえたちはどうして小羊のように踊るのか。
Gore, što skaèete kao ovnovi, i brdašca, kao jaganjci?
7 地よ、主のみ前におののけ、ヤコブの神のみ前におののけ。
Pred licem Gospodnjim drkæi, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva.
8 主は岩を池に変らせ、石を泉に変らせられた。
Koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni.

< 詩篇 114 >