< 箴言 知恵の泉 14 >

1 知恵はその家を建て、愚かさは自分の手でそれをこわす。
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 まっすぐに歩む者は主を恐れる、曲って歩む者は主を侮る。
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 愚かな者の言葉は自分の背にむちを当てる、知恵ある者のくちびるはその身を守る。
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 牛がなければ穀物はない、牛の力によって農作物は多くなる。
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 真実な証人はうそをいわない、偽りの証人はうそをつく。
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 あざける者は知恵を求めても得られない、さとき者は知識を得ることがたやすい。
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 愚かな者の前を離れ去れ、そこには知識の言葉がないからである。
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 さとき者の知恵は自分の道をわきまえることにあり、愚かな者の愚かは、欺くことにある。
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 神は悪しき者をあざけられる、正しい者は、その恵みを受ける。
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 心の苦しみは心みずからが知る、その喜びには他人はあずからない。
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 悪しき者の家は滅ぼされ、正しい者の幕屋は栄える。
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 人が見て自ら正しいとする道でも、その終りはついに死に至る道となるものがある。
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 笑う時にも心に悲しみがあり、喜びのはてに憂いがある。
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 心のもとれる者はそのしわざの実を刈り取り、善良な人もまたその行いの実を刈り取る。
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 思慮のない者はすべてのことを信じる、さとき者は自分の歩みを慎む。
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 知恵ある者は用心ぶかく、悪を離れる、愚かな者は高ぶって用心しない。
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 怒りやすい者は愚かなことを行い、賢い者は忍耐強い。
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 思慮のない者は愚かなことを自分のものとする、さとき者は知識をもって冠とする。
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 悪人は善人の前にひれ伏し、悪しき者は正しい者の門にひれ伏す。
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 貧しい者はその隣にさえも憎まれる、しかし富める者は多くの友をもつ。
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 隣り人を卑しめる者は罪びとである、貧しい人をあわれむ者はさいわいである。
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 悪を計る者はおのれを誤るではないか、善を計る者にはいつくしみと、まこととがある。
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 すべての勤労には利益がある、しかし口先だけの言葉は貧乏をきたらせるだけだ。
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 知恵ある者の冠はその知恵である、愚かな者の花の冠はただ愚かさである。
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 まことの証人は人の命を救う、偽りを吐く者は裏切者である。
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 主を恐れることによって人は安心を得、その子らはのがれ場を得る。
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 主を恐れることは命の泉である、人を死のわなからのがれさせる。
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 王の栄えは民の多いことにあり、君の滅びは民を失うことにある。
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 怒りをおそくする者は大いなる悟りがあり、気の短い者は愚かさをあらわす。
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 穏やかな心は身の命である、しかし興奮は骨を腐らせる。
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 貧しい者をしえたげる者はその造り主を侮る、乏しい者をあわれむ者は、主をうやまう。
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 悪しき者はその悪しき行いによって滅ぼされ、正しい者はその正しきによって、のがれ場を得る。
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 知恵はさとき者の心にとどまり、愚かな者の心に知られない。
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 正義は国を高くし、罪は民をはずかしめる。
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 賢いしもべは王の恵みをうけ、恥をきたらす者はその怒りにあう。
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

< 箴言 知恵の泉 14 >