< ヨブ 記 17 >

1 わが霊は破れ、わが日は尽き、墓はわたしを待っている。
Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji.
2 まことにあざける者どもはわたしのまわりにあり、わが目は常に彼らの侮りを見る。
Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju.
3 どうか、あなた自ら保証となられるように。ほかにだれがわたしのために保証となってくれる者があろうか。
Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom?
4 あなたは彼らの心を閉じて、悟ることのないようにされた。それゆえ、彼らに勝利を得させられるはずはない。
Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti.
5 分け前を得るために友を訴えるものは、その子らの目がつぶれるであろう。
Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti.
6 彼はわたしを民の笑い草とされた。わたしは顔につばきされる者となる。
Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima.
7 わが目は憂いによってかすみ、わがからだはすべて影のようだ。
Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen.
8 正しい者はこれに驚き、罪なき者は神を信ぜぬ者に対して憤る。
Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere.
9 それでもなお正しい者はその道を堅く保ち、潔い手をもつ者はますます力を得る。
Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati.
10 しかし、あなたがたは皆再び来るがよい、わたしはあなたがたのうちに賢い者を見ないのだ。
A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama.
11 わが日は過ぎ去り、わが計りごとは敗れ、わが心の願いも敗れた。
Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu.
12 彼らは夜を昼に変える。彼らは言う、『光が暗やみに近づいている』と。
Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka.
13 わたしがもし陰府をわたしの家として望み、暗やみに寝床をのべ、 (Sheol h7585)
Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. (Sheol h7585)
14 穴に向かって『あなたはわたしの父である』と言い、うじに向かって『あなたはわたしの母、わたしの姉妹である』と言うならば、
Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja.
15 わたしの望みはどこにあるか、だれがわたしの望みを見ることができようか。
I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti?
16 これは下って陰府の関門にいたり、われわれは共にちりに下るであろうか」。 (Sheol h7585)
U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu. (Sheol h7585)

< ヨブ 記 17 >