< Romani 3 >

1 Qual è dunque il vantaggio del Giudeo? O qual è la utilità della circoncisione?
Pea ka kuo pehē, pea ko e hā ʻae lelei lahi ʻoku ʻi he Siu? Pe ko e hā hono ʻaonga ʻoe kamu?
2 Grande per ogni maniera; prima di tutto, perché a loro furono affidati gli oracoli di Dio.
‌ʻOku lahi ʻi he meʻa kotoa pē: kae lahi taha pe koeʻuhi ko e tuku kiate kinautolu ʻae ngaahi folofola ʻae ʻOtua.
3 Poiché che vuol dire se alcuni sono stati increduli? Annullerà la loro incredulità la fedeltà di Dio?
Ka ko e hā, ʻo kapau naʻe ai ha niʻihi naʻe ʻikai tui? ʻE fakataʻeʻaonga ʻe heʻenau taʻetui ʻae moʻoni ʻae ʻOtua?
4 Così non sia; anzi, sia Dio riconosciuto verace, ma ogni uomo bugiardo, siccome è scritto: Affinché tu sia riconosciuto giusto nelle tue parole, e resti vincitore quando sei giudicato.
‌ʻE ʻikai ʻaupito: ʻio, ke moʻoni ʻae ʻOtua, kae loi ʻae tangata kotoa pē; ʻo hangē ko ia kuo tohi, “Koeʻuhi ke ke tonuhia ʻi hoʻo ngaahi tala, pea koeʻuhi ke ke māʻoniʻoni ʻoka ke ka fakamaau.”
5 Ma se la nostra ingiustizia fa risaltare la giustizia di Dio, che diremo noi? Iddio è egli ingiusto quando dà corso alla sua ira? (Io parlo umanamente).
Pea kapau ʻoku hā ʻae māʻoniʻoni ʻae ʻOtua ʻi heʻetau taʻemāʻoniʻoni, te tau pehē ko e hā? ʻOku taʻeangatonu ʻae ʻOtua ʻi heʻene houhau? (ʻOku ou lea ʻo hangē ko e tangata.)
6 Così non sia; perché, altrimenti, come giudicherà egli il mondo?
‌ʻIkai ʻaupito: he ka ne pehē ʻe fēfē hono fakamaau ʻe he ʻOtua ʻa māmani?
7 Ma se per la mia menzogna la verità di Dio è abbondata a sua gloria, perché son io ancora giudicato come peccatore?
He kapau kuo tupulekina ʻo lahi ʻae moʻoni ʻae ʻOtua, ke ongoongolelei ia ʻi heʻeku loi; pea ko e hā ʻoku kei fakamaau ai au ko e angahala?
8 E perché (secondo la calunnia che ci è lanciata e la massima che taluni ci attribuiscono), perché non “facciamo il male affinché ne venga il bene?” La condanna di quei tali è giusta.
Pea [ko e hā ]ʻoku ʻikai ai [ke pehē muʻa], (ʻo hangē ko hono lohiakiʻi ʻakimautolu, pea hangē ko hono fakapapau ia ʻe he niʻihi ʻoku mau lea [ʻo pehē]), “Ke tau fai kovi, kae tupu ai ha lelei?” Ko honau fakamalaʻia ko e meʻa totonu.
9 Che dunque? Abbiam noi qualche superiorità? Affatto; perché abbiamo dianzi provato che tutti, Giudei e Greci, sono sotto il peccato,
Pea fēfē ai? ʻOku lelei lahi hake ʻakitautolu? ʻOku ʻikai ʻaupito: he kuo ʻosi ʻemau fakamoʻoni ʻoku fakatou moʻulaloa kotoa pē ki he angahala, ʻae kakai Siu mo e kakai Senitaile;
10 siccome è scritto: Non v’è alcun giusto, neppur uno.
‌ʻO hangē ko ia kuo tohi, “ʻOku ʻikai ha tokotaha ʻoku māʻoniʻoni, ʻoku ʻikai ʻaupito ha taha:
11 Non v’è alcuno che abbia intendimento, non v’è alcuno che ricerchi Dio.
‌ʻOku ʻikai ha taha ʻoku ne ʻiloʻi, ʻoku ʻikai ha taha ʻoku kumi ki he ʻOtua.
12 Tutti si sono sviati, tutti quanti son divenuti inutili. Non v’è alcuno che pratichi la bontà, no, neppur uno.
Kuo nau hē kotoa pē, kuo nau hoko ʻo taʻeʻaonga kotoa pē; ʻoku ʻikai ha tokotaha ʻoku fai lelei, ʻoku ʻikai ʻaupito ha taha,
13 La loro gola è un sepolcro aperto; con le loro lingue hanno usato frode; v’è un veleno di aspidi sotto le loro labbra.
Ko honau kia ko e fonualoto kuo matangaki; kuo nau fai fakakākā ʻaki honau ʻelelo; ko e meʻa kona ʻoe ngata fekai ʻoku ʻi lalo ʻi honau loungutu:
14 La loro bocca è piena di maledizione e d’amarezza.
‌ʻOku pito honau ngutu ʻi he kapekape mo e lea fakamahū:
15 I loro piedi son veloci a spargere il sangue.
Ko honau vaʻe ʻoku vave ke lilingi toto:
16 Sulle lor vie è rovina e calamità,
‌ʻOku ʻi honau ngaahi hala ʻae fakaʻauha mo e malaʻia:
17 e non hanno conosciuto la via della pace.
Pea ko e hala ʻoe melino ʻoku ʻikai te nau ʻiloʻi:
18 Non c’è timor di Dio dinanzi agli occhi loro.
Pea ʻoku ʻikai ha manavahē ki he ʻOtua ʻi honau ʻao.”
19 Or noi sappiamo che tutto quel che la legge dice, lo dice a quelli che son sotto la legge, affinché ogni bocca sia turata, e tutto il mondo sia sottoposto al giudizio di Dio;
Ko eni, ʻoku tau ʻilo ko ia kotoa pē ʻoku fakahā ʻi he fono, ʻoku fakahā ia kiate kinautolu ʻoku moʻulaloa ki he fono: koeʻuhi ke mapuni ʻae ngutu kotoa pē, kae nofo ʻa māmani kotoa pē kuo halaia ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua.
20 poiché per le opere della legge nessuno sarà giustificato al suo cospetto; giacché mediante la legge è data la conoscenza del peccato.
Ko ia ʻe ʻikai fakatonuhiaʻi ha tokotaha ʻi hono ʻao ʻe he ngaahi ngāue ʻoe fono: he ʻoku mei he fono ʻae ʻiloʻi ʻoe angahala.
21 Ora, però, indipendentemente dalla legge, è stata manifestata una giustizia di Dio, attestata dalla legge e dai profeti:
Ka ko eni, ʻoku fakahā ʻae fakatonuhiaʻi ʻe he ʻOtua ʻi he taʻekau ʻae fono, pea ʻoku fakamoʻoni ia ʻe he fono mo e kau palōfita;
22 vale a dire la giustizia di Dio mediante la fede in Gesù Cristo, per tutti i credenti; poiché non v’è distinzione;
‌ʻIo, ʻae fakatonuhiaʻi ʻe he ʻOtua ʻaia ʻoku ʻi he tui kia Sisu Kalaisi kiate kinautolu kotoa pē pea ʻiate kinautolu kotoa pē ʻoku tui: he ʻoku ʻikai ha fai kehekehe:
23 difatti, tutti hanno peccato e son privi della gloria di Dio,
He kuo fai angahala kotoa pē, pea tomui ʻi he fakamālō mei he ʻOtua.
24 e son giustificati gratuitamente per la sua grazia, mediante la redenzione che è in Cristo Gesù,
Pea ʻoku fakatonuhiaʻi ko e ʻofa mataʻataʻatā pē ʻi heʻene ʻaloʻofa, koeʻuhi ko e totongi huhuʻi ʻaia ʻoku ʻia Kalaisi Sisu:
25 il quale Iddio ha prestabilito come propiziazione mediante la fede nel sangue d’esso, per dimostrare la sua giustizia, avendo Egli usato tolleranza verso i peccati commessi in passato, al tempo della sua divina pazienza;
‌ʻAia kuo fakahā atu ʻe he ʻOtua ko e feilaulau fakalelei ia, ʻi he tui ki hono taʻataʻa, koeʻuhi ke fakahā ʻene māʻoniʻoni ʻi he fakamolemole ʻoe angahala kuo fai, ko e meʻa ʻi he faʻa kātaki ʻae ʻOtua;
26 per dimostrare, dico, la sua giustizia nel tempo presente; ond’Egli sia giusto e giustificante colui che ha fede in Gesù.
Ke fakahā ʻi he kuonga ni ʻa ʻene māʻoniʻoni: koeʻuhi ke angatonu pe ia, ka ko e fakatonuhia ia ʻo ia ʻoku tui kia Sisu.
27 Dov’è dunque il vanto? Esso è escluso. Per quale legge? Delle opere? No, ma per la legge della fede;
Pea ka kuo pehē, pea kofa'a 'ae pole? Kuo kapusi ia. 'E he fono fono fē? ʻOe ngaahi ngāue? ʻIkai ʻaupito: ka ʻe he fono ʻoe tui.
28 poiché noi riteniamo che l’uomo è giustificato mediante la fede, senza le opere della legge.
Ko ia ʻoku mau tukupau eni, ʻoku fakatonuhiaʻi ʻae tangata ʻe he tui, ʻo taʻekau ai ʻae ngaahi ngāue ʻae fono.
29 Iddio è Egli forse soltanto l’Iddio de’ Giudei? Non è Egli anche l’Iddio de’ Gentili? Certo lo è anche de’ Gentili,
Ko e ʻOtua ia ʻoe kakai Siu pē? Pea ʻikai ʻoe Senitaile foki? ʻIo, ʻoe kakai Senitaile foki:
30 poiché v’è un Dio solo, il quale giustificherà il circonciso per fede, e l’incirconciso parimente mediante la fede.
He ko e ʻOtua pe taha, ʻaia ʻoku ne fakatonuhiaʻi ʻae kamu ʻe he tui, mo e taʻekamu ʻi he tui.
31 Annulliamo noi dunque la legge mediante la fede? Così non sia; anzi, stabiliamo la legge.
Pea ʻoku tau fakataʻeʻaongaʻi koa ʻae fono ʻi he tui? ʻe ʻikai ʻaupito: ka ʻoku mau fakatuʻumaʻu ʻae fono.

< Romani 3 >