< Proverbi 14 >

1 La donna savia edifica la sua casa, ma la stolta l’abbatte con le proprie mani.
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 Chi cammina nella rettitudine teme l’Eterno, ma chi è pervertito nelle sue vie lo sprezza.
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 Nella bocca dello stolto germoglia la superbia, ma le labbra dei savi son la loro custodia.
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 Dove mancano i buoi è vuoto il granaio, ma l’abbondanza della raccolta sta nella forza del bove.
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 Il testimonio fedele non mentisce, ma il testimonio falso spaccia menzogne.
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 Il beffardo cerca la sapienza e non la trova, ma per l’uomo intelligente la scienza è cosa facile.
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 Vattene lungi dallo stolto; sulle sue labbra certo non hai trovato scienza.
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 La sapienza dell’uomo accorto sta nel discernere la propria strada, ma la follia degli stolti non è che inganno.
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 Gli insensati si burlano delle colpe commesse, ma il favore dell’Eterno sta fra gli uomini retti.
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 Il cuore conosce la sua propria amarezza, e alla sua gioia non può prender parte un estraneo.
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 La casa degli empi sarà distrutta, ma la tenda degli uomini retti fiorirà.
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 V’è tal via che all’uomo par diritta, ma finisce col menare alla morte.
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 Anche ridendo, il cuore può esser triste; e l’allegrezza può finire in dolore.
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 Lo sviato di cuore avrà la ricompensa dal suo modo di vivere, e l’uomo dabbene, quella delle opere sue.
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 Lo scemo crede tutto quel che si dice, ma l’uomo prudente bada ai suoi passi.
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 Il savio teme, ed evita il male; ma lo stolto è arrogante e presuntuoso.
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 Chi è pronto all’ira commette follie, e l’uomo pien di malizia diventa odioso.
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 Gli scemi ereditano stoltezza, ma i prudenti s’incoronano di scienza.
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 I malvagi si chinano dinanzi ai buoni, e gli empi alle porte de’ giusti.
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 Il povero è odiato anche dal suo compagno, ma gli amici del ricco son molti.
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 Chi sprezza il prossimo pecca, ma beato chi ha pietà dei miseri!
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 Quelli che meditano il male non son forse traviati? ma quelli che meditano il bene trovan grazia e fedeltà.
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 In ogni fatica v’è profitto, ma il chiacchierare mena all’indigenza.
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 La corona de’ savi è la loro ricchezza, ma la follia degli stolti non è che follia.
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 Il testimonio verace salva delle vite, ma chi spaccia bugie non fa che ingannare.
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 V’è una gran sicurezza nel timor dell’Eterno; Egli sarà un rifugio per i figli di chi lo teme.
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 Il timor dell’Eterno è fonte di vita e fa schivare le insidie della morte.
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 La moltitudine del popolo è la gloria del re, ma la scarsezza de’ sudditi è la rovina del principe.
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 Chi è lento all’ira ha un gran buon senso, ma chi è pronto ad andare in collera mostra la sua follia.
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 Un cuor calmo è la vita del corpo, ma l’invidia è la carie dell’ossa.
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 Chi opprime il povero oltraggia Colui che l’ha fatto, ma chi ha pietà del bisognoso, l’onora.
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 L’empio è travolto dalla sua sventura, ma il giusto spera anche nella morte.
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 La sapienza riposa nel cuore dell’uomo intelligente, ma in mezzo agli stolti si fa tosto conoscere.
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 La giustizia innalza una nazione, ma il peccato è la vergogna dei popoli.
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 Il favore del re è per il servo prudente, ma la sua ira è per chi gli fa onta.
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

< Proverbi 14 >