< Filippesi 2 >

1 Se dunque v’è qualche consolazione in Cristo, se v’è qualche conforto d’amore, se v’è qualche comunione di Spirito, se v’è qualche tenerezza d’affetto e qualche compassione,
Ko ia kapau ʻoku ʻia Kalaisi ha fiemālie, kapau ʻoku ai ha fiemālie ʻi he ʻofa, kapau ʻoku ai ha feohi ʻoe Laumālie, kapau ʻoku ai ha ʻofa ongongofua mo ha loto ʻofa,
2 rendente perfetta la mia allegrezza, avendo un medesimo sentimento, un medesimo amore, essendo d’un animo, di un unico sentire;
Mou fakakakato ʻeku fiefia, ke mou felototatau pe, ʻo maʻu ʻae ʻofa pe taha, ke mou ʻulungāanga taha pe, mo uouangataha pe.
3 non facendo nulla per spirito di parte o per vanagloria, ma ciascun di voi, con umiltà, stimando altrui da più di se stesso,
‌ʻOua naʻa fai ha meʻa ʻe taha ʻi he fakakikihi, pe ʻi he manako ki he fakamālō launoa; ka ʻi he loto angavaivai ke fetoutou femahalo lelei ʻaki hake taki taha ki hono kāinga ʻiate ia.
4 avendo ciascun di voi riguardo non alle cose proprie, ma anche a quelle degli altri.
Ke ʻoua naʻa taki taha tokanga ki heʻene ngaahi meʻa ʻaʻana pe, kae taki taha tokanga foki ki he ngaahi meʻa ʻae niʻihi.
5 Abbiate in voi lo stesso sentimento che è stato in Cristo Gesù;
Ke ʻiate kimoutolu ʻae loto ni, ʻaia foki naʻe ʻia Kalaisi Sisu:
6 il quale, essendo in forma di Dio non riputò rapina l’essere uguale a Dio,
Ko ia, ʻi heʻene ʻi he tatau mo e ʻOtua, naʻe ʻikai pehē ʻe ia ko ha faʻaoa ke na taha mo e ʻOtua:
7 ma annichilì se stesso, prendendo forma di servo e divenendo simile agli uomini;
Ka naʻa ne fakamasivesivaʻi ʻe ia ia ʻo ne toʻo kiate ia ʻae tatau mo e tamaioʻeiki, pea fanauʻi ia ʻi he tatau ʻoe tangata:
8 ed essendo trovato nell’esteriore come un uomo, abbassò se stesso, facendosi ubbidiente fino alla morte, e alla morte della croce.
Pea kuo ʻilo ia ʻi he tatau ʻoe tangata, naʻa ne fakamoʻulaloaʻi ia, pea talangofua ki he mate, ʻio, ʻae mate ʻi he ʻakau.
9 Ed è perciò che Dio lo ha sovranamente innalzato e gli ha dato il nome che è al di sopra d’ogni nome,
Pea ko ia kuo hakeakiʻi ai ia ʻe he ʻOtua ʻo lahi ʻaupito, ʻo ne foaki kiate ia ʻae huafa ʻoku māʻolunga taha pe ʻi he hingoa kotoa pē:
10 affinché nel nome di Gesù si pieghi ogni ginocchio nei cieli, sulla terra e sotto la terra,
Koeʻuhi ke tuʻulutui ki he huafa ʻo Sisu ʻae tui ʻo ia kotoa pē ʻoku ʻi he langi mo māmani, mo e lalo māmani;
11 e ogni lingua confessi che Gesù Cristo è il Signore, alla gloria di Dio Padre.
Pea ke fakahā ʻe he ʻelelo kotoa pē ko e ʻEiki ʻa Sisu Kalaisi, ke ongoongolelei ai ʻae ʻOtua ko e Tamai.
12 Così, miei cari, come sempre siete stati ubbidienti, non solo come s’io fossi presente, ma molto più adesso che sono assente, compiete la vostra salvezza con timore e tremore;
Ko ia, ʻe hoku kāinga ʻofeina, ʻo hangē ko hoʻomou talangofua maʻuaipē, ʻo ʻikai ʻi hoku ʻao pe, kae lahi ʻaupito eni ʻi heʻeku mamaʻo, mou ngāue ke lavaʻi hoʻomou moʻui ʻamoutolu ʻi he manavahē mo e tetetete.
13 poiché Dio è quel che opera in voi il volere e l’operare, per la sua benevolenza.
He ko e ʻOtua ia ʻoku ne ngāue ʻiate kimoutolu ʻi hono finangalo lelei ke mou loto mo fai ki ai.
14 Fate ogni cosa senza mormorii e senza dispute,
Fai ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ʻo taʻelāunga mo e taʻefakakikihi:
15 affinché siate irreprensibili e schietti, figliuoli di Dio senza biasimo in mezzo a una generazione storta e perversa, nella quale voi risplendete come luminari nel mondo, tenendo alta la Parola della vita,
Koeʻuhi ke mou taʻehalaia mo taʻekovi, ko e fānau taʻevalokiʻia ʻae ʻOtua, ʻi he lotolotonga ʻoe kakai anga pikopiko mo fefeka, ʻakinautolu ʻoku mou ulo atu ki ai, ʻo hangē ko e ngaahi maama ʻo māmani;
16 onde nel giorno di Cristo io abbia da gloriarmi di non aver corso invano, né invano faticato.
‌ʻO takiloa atu ʻae lea ʻoe moʻui; koeʻuhi ke u fiefia ʻi he ʻaho ʻo Kalaisi, ʻi he ʻikai teu lele noa pē, pe ngāue taʻeʻaonga.
17 E se anche io debba essere offerto a mo’ di libazione sul sacrificio e sul servigio della vostra fede, io ne gioisco e me ne rallegro con tutti voi;
‌ʻIo, pea kapau ʻe felingiʻaki au mo e feilaulau mo e ngāue ʻa hoʻomou tui, ʻoku ou fiefia, mo nekeneka, fakataha mo kimoutolu kotoa pē.
18 e nello stesso modo gioitene anche voi e rallegratevene meco.
Pea ʻi he meʻa pe ko ia foki ke mou fiefia, mo nekeneka fakataha mo au.
19 Or io spero nel Signor Gesù di mandarvi tosto Timoteo affinché io pure sia incoraggiato, ricevendo notizie dello stato vostro.
Ka ʻoku ou falala ki he ʻEiki ko Sisu, ke toe siʻi, peau fekau atu ʻa Timote kiate kimoutolu, koeʻuhi ke u fiemālie lelei, ʻo kau ka ʻilo pe ʻoku mou fēfē.
20 Perché non ho alcuno d’animo pari al suo, che abbia sinceramente a cuore quel che vi concerne.
He ʻoku ʻikai ʻiate au ha taha ʻoku na loto tatau mo ia, ke tokanga moʻoni kiate kimoutolu.
21 Poiché tutti cercano il loro proprio; non ciò che è di Cristo Gesù.
He ʻoku kumi kotoa pē ʻae ngaahi meʻa ʻanautolu, kae ʻikai ko e ngaahi meʻa ʻa Kalaisi Sisu.
22 Ma voi lo conoscete per prova, poiché nella maniera che un figliuolo serve al padre egli ha servito meco nella causa del Vangelo.
Ka ʻoku mou ʻilo ʻae fakamoʻoni ʻoʻona, koeʻuhi, ʻo hangē ko e foha mo e tamai, kuo pehē ʻene ngāue mo au ʻi he ongoongolelei.
23 Spero dunque di mandarvelo, appena avrò veduto come andranno i fatti miei;
Ko ia ʻoku ou ʻamanaki ke fekau atu leva ia, ʻo kau ka ʻilo pe ko e hā ʻe fai kiate au.
24 ma ho fiducia nel Signore che io pure verrò presto.
Ka ʻoku ou falala ki he ʻEiki ʻe vave foki ʻeku ʻalu atu ʻaʻaku.
25 Però ho stimato necessario di mandarvi Epafròdito, mio fratello, mio collaboratore e commilitone, inviatomi da voi per supplire ai miei bisogni,
Ka naʻaku mahalo, ʻe lelei ʻeku fekau atu kiate kimoutolu ʻa Epafalotaito, ko hoku tokoua, mo e kaunga ngāue, mo e kaunga tau, ka ko hoʻomou faifekau, pea ko ia naʻa ne tauhi ki heʻeku ngaahi masiva.
26 giacché egli avea gran brama di vedervi tutti ed era angosciato perché avevate udito ch’egli era stato infermo.
He naʻe manatu lahi ia kiate kimoutolu kotoa pē, pea naʻe mātuʻaki mamahi, ko e meʻa ʻi hoʻomou fanongo naʻe mahaki ia.
27 E difatti è stato infermo, e ben vicino alla morte; ma Iddio ha avuto pietà di lui; e non soltanto di lui, ma anche di me, perch’io non avessi tristezza sopra tristezza.
He ko e moʻoni naʻe mahaki ia ʻo mei mate: ka naʻe ʻaloʻofa ʻae ʻOtua kiate ia; ka naʻe ʻikai kiate ia pe, ka kiate au foki, telia naʻaku maʻu ʻae mamahi ki he mamahi.
28 Perciò ve l’ho mandato con tanta maggior premura, affinché, vedendolo di nuovo, vi rallegriate, e anch’io sia men rattristato.
Ko ia ne u fekau toʻotoʻo ai ia, koeʻuhi, ka mou ka toe mamata kiate ia, ke mou fiefia, pea ke siʻi hifo ai ʻeku mamahi.
29 Accoglietelo dunque nel Signore con ogni allegrezza, e abbiate stima di uomini cosiffatti;
Ko ia ke maʻu ia ʻi he ʻEiki ʻi he fiefia kotoa pe; pea mou fakaʻapaʻapa ki he kakai pehē:
30 perché, per l’opera di Cristo egli è stato vicino alla morte, avendo arrischiata la propria vita per supplire ai servizi che non potevate rendermi voi stessi.
He koeʻuhi ko e meʻa ʻi he ngāue ʻa Kalaisi, naʻe ofi ai ia ki he mate, ʻo ʻikai mamae ia ki heʻene moʻui, ka ne tongia ʻakimoutolu ʻi he tauhi kiate au.

< Filippesi 2 >