< 2 Samuele 22 >

1 Davide rivolse all’Eterno le parole di questo cantico quando l’Eterno l’ebbe riscosso dalla mano di tutti i suoi nemici e dalla mano di Saul. Egli disse:
I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
2 “L’Eterno è la mia ròcca, la mia fortezza, il mio liberatore;
I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
3 l’Iddio ch’è la mia rupe, in cui mi rifugio, il mio scudo, il mio potente salvatore, il mio alto ricetto, il mio asilo. O mio salvatore, tu mi salvi dalla violenza!
Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
4 Io invocai l’Eterno ch’è degno d’ogni lode, e fui salvato dai miei nemici.
Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
5 Le onde della morte m’avean circondato e i torrenti della distruzione m’aveano spaventato.
Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
6 I legami del soggiorno de’ morti m’aveano attorniato, i lacci della morte m’aveano còlto. (Sheol h7585)
Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
7 Nella mia distretta invocai l’Eterno, e gridai al mio Dio. Egli udì la mia voce dal suo tempio, e il mio grido pervenne ai suoi orecchi.
U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
8 Allora la terra fu scossa e tremò i fondamenti de’ cieli furono smossi e scrollati, perch’egli era acceso d’ira.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
9 Un fumo saliva dalle sue nari; un fuoco consumante gli usciva dalla bocca, e ne procedevano carboni accesi.
Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
10 Egli abbassò i cieli e discese, avendo sotto i piedi una densa caligine.
Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
11 Cavalcava sopra un cherubino e volava ed appariva sulle ali del vento.
I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
12 Avea posto intorno a sé, come un padiglione, le tenebre, le raccolte d’acque, le dense nubi de’ cieli.
Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
13 Dallo splendore che lo precedeva, si sprigionavano carboni accesi.
Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
14 L’Eterno tuonò dai cieli e l’Altissimo diè fuori la sua voce.
Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
15 Avventò saette, e disperse i nemici; lanciò folgori, e li mise in rotta.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
16 Allora apparve il letto del mare, e i fondamenti del mondo furono scoperti allo sgridare dell’Eterno, al soffio del vento delle sue nari.
Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
17 Egli distese dall’alto la mano mi prese, mi trasse fuori dalle grandi acque.
Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
18 Mi riscosse dal mio potente nemico, da quelli che mi odiavano; perch’eran più forti di me.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
19 Essi m’eran piombati addosso nel dì della mia calamità, ma l’Eterno fu il mio sostegno.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
20 Egli mi trasse fuori al largo, mi liberò perché mi gradisce.
I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
21 L’Eterno mi ha retribuito secondo la mia giustizia, mi ha reso secondo la purità dello mie mani,
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
22 poiché ho osservato le vie dell’Eterno e non mi sono empiamente sviato dal mio Dio.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
23 Poiché ho tenuto tutte le sue leggi davanti a me, e non mi sono allontanato dai suoi statuti.
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
24 E sono stato integro verso di lui, e mi son guardato dalla mia iniquità.
I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
25 Ond’è che l’Eterno m’ha reso secondo la mia giustizia, secondo la mia purità nel suo cospetto.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
26 Tu ti mostri pietoso verso il pio, integro verso l’uomo integro;
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
27 ti mostri puro col puro e ti mostri astuto col perverso;
S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
28 tu salvi la gente afflitta, e il tuo sguardo si ferma sugli alteri, per abbassarli.
Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
29 Sì, tu sei la mia lampada, o Eterno, e l’Eterno illumina le mie tenebre.
Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
30 Con te io assalgo tutta una schiera, col mio Dio salgo sulle mura.
S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
31 La via di Dio è perfetta, la parola dell’Eterno è purgata col fuoco. Egli è lo scudo di tutti quelli che sperano in lui.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
32 Poiché chi è Dio fuor del l’Eterno? E chi è Ròcca fuor del nostro Dio?
Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
33 Iddio è la mia potente fortezza, e rende la mia via perfetta.
Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
34 Egli rende i miei piedi simili a quelli delle cerve e mi rende saldo sui miei alti luoghi.
Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
35 Egli ammaestra le mie mani alla battaglia e le mie braccia tendono un arco di rame.
Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
36 Tu m’hai anche dato lo scudo della tua salvezza, e la tua benignità m’ha fatto grande.
Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
37 Tu hai allargato la via ai miei passi; e i miei piedi non hanno vacillato.
Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
38 Io ho inseguito i miei nemici e li ho distrutti, e non son tornato addietro prima d’averli annientati.
Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
39 Li ho annientati, schiacciati; e non son risorti; son caduti sotto i miei piedi.
I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
40 Tu m’hai cinto di forza per la guerra, tu hai fatto piegare sotto di me i miei avversari;
Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
41 hai fatto voltar le spalle davanti a me ai miei nemici, a quelli che m’odiavano, ed io li ho distrutti.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
42 Hanno guardato, ma non vi fu chi li salvasse; han gridato all’Eterno, ma egli non rispose loro;
Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
43 io li ho tritati come polvere della terra, li ho pestati, calpestati, come il fango delle strade.
Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
44 Tu m’hai liberato dalle dissensioni del mio popolo, m’hai conservato capo di nazioni; un popolo che non conoscevo m’è stato sottoposto.
Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
45 I figli degli stranieri m’hanno reso omaggio, al solo udir parlare di me, m’hanno prestato ubbidienza.
Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
46 I figli degli stranieri son venuti meno, sono usciti tremanti dai loro ripari.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
47 Viva l’Eterno! Sia benedetta la mia ròcca! e sia esaltato Iddio, la ròcca della mia salvezza!
Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
48 l’Iddio che fa la mia vendetta, e mi sottomette i popoli,
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
49 che mi trae dalle mani dei miei nemici. Sì, tu mi sollevi sopra i miei avversari mi riscuoti dall’uomo violento.
Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
50 Perciò, o Eterno, ti loderò fra le nazioni, e salmeggerò al tuo nome.
Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
51 Grandi liberazioni egli accorda al suo re, ed usa benignità verso il suo unto, verso Davide e la sua progenie in perpetuo”.
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.

< 2 Samuele 22 >