< 1 Tessalonicesi 2 >

1 Voi stessi, fratelli, sapete che la nostra venuta tra voi non è stata invano;
He ʻoku ʻilo ʻekimoutolu, ʻe kāinga, ko ʻemau hoko atu kiate kimoutolu, naʻe ʻikai taʻeʻaonga ia:
2 anzi, sebbene avessimo prima patito e fossimo stati oltraggiati, come sapete, a Filippi, pur ci siamo rinfrancati nell’Iddio nostro, per annunziarvi l’Evangelo di Dio in mezzo a molte lotte.
Kae hili ʻemau tomuʻa mamahi, mo homau ngaohikoviʻi ʻaupito, ʻi Filipai, ʻaia ʻoku mou ʻilo, naʻa mau mālohi ʻi homau ʻOtua ke leaʻaki kiate kimoutolu ʻae ongoongolelei ʻoe ʻOtua lolotonga ʻae fakatanga lahi.
3 Poiché la nostra esortazione non procede da impostura, né da motivi impuri, né è fatta con frode;
He naʻe ʻikai ʻi he kākā ʻemau akonaki, pe ʻi he taʻemāʻoniʻoni, pe ʻi he fakaoloolo:
4 ma siccome siamo stati approvati da Dio che ci ha stimati tali da poterci affidare l’Evangelo, parliamo in modo da piacere non agli uomini, ma a Dio che prova i nostri cuori.
Ka ʻi heʻene lelei ki he ʻOtua ke tuku kiate kimautolu ʻae ongoongolelei, ko ia ʻoku pehē ai ʻemau lea; ʻo ʻikai ko e fakafiemālie ki he kakai, ka ko e ʻOtua, ʻaia ʻoku ne ʻahiʻahiʻi homau loto.
5 Difatti, non abbiamo mai usato un parlar lusinghevole, come ben sapete, né pretesti ispirati da cupidigia; Iddio ne è testimone.
He ʻoku mou ʻilo, naʻe ʻikai te mau ngāueʻaki ʻae lea fakalai ʻi ha kuonga ʻe taha, pe ko e kofu ʻoe manumanu; ko e fakamoʻoni ʻae ʻOtua:
6 E non abbiam cercato gloria dagli uomini, né da voi, né da altri, quantunque, come apostoli di Cristo, avessimo potuto far valere la nostra autorità;
Pea naʻe ʻikai te mau kumi ha fakamālō mei he tangata, pe meiate kimoutolu, pe mei ha niʻihi kehe, ka naʻe ngofua pe ke mau fakamāfasia ʻakimoutolu, ʻo taau mo e kau ʻaposetolo ʻo Kalaisi.
7 invece, siamo stati mansueti in mezzo a voi, come una nutrice che cura teneramente i propri figliuoli.
Ka naʻa mau ʻiate kimoutolu ʻi he angavaivai, ʻio, ʻo hangē ko e tauhi ʻoku ne tauhi ʻofa ʻene fānau:
8 Così, nel nostro grande affetto per voi, eravamo disposti a darvi non soltanto l’Evangelo di Dio, ma anche le nostre proprie vite, tanto ci eravate divenuti cari.
Pea ʻi he ʻemau tokanga ʻofa kiate kimoutolu, naʻa mau loto ke ʻatu kiate kimoutolu, ʻikai ko e ongoongolelei ʻoe ʻOtua pe, ka ko ʻemau moʻui foki, koeʻuhi ko e ʻofeina lahi ʻakimoutolu kiate kimautolu.
9 Perché, fratelli, voi la ricordate la nostra fatica e la nostra pena; egli è lavorando notte e giorno per non essere d’aggravio ad alcuno di voi, che v’abbiam predicato l’Evangelo di Dio.
He ʻoku mou manatu, ʻe kāinga, ʻemau ngaue mo e ongosia: ko e meʻa ʻi he ngaue ʻi he pō mo e ʻaho, koeʻuhi ke ʻoua naʻa mau fakamasiva ha tokotaha ʻiate kimoutolu, pea naʻa mau malangaʻaki ʻae ongoongolelei ʻoe ʻOtua kiate kimoutolu.
10 Voi siete testimoni, e Dio lo è pure, del modo santo, giusto e irreprensibile con cui ci siamo comportati verso voi che credete;
Ko e kau fakamoʻoni ʻakimoutolu, mo e ʻOtua foki, ki heʻemau ʻulungāanga māʻoniʻoni mo totonu mo taʻehalaia ʻiate kimoutolu ʻoku tui:
11 e sapete pure che, come fa un padre coi suoi figliuoli, noi abbiamo esortato,
Pea ʻoku mou ʻilo foki ʻemau enginakiʻi mo fakafiemālie mo fakapapau kiate kimoutolu kotoa pē, ʻo hangē ko e tamai ki heʻene fānau,
12 confortato e scongiurato ciascun di voi a condursi in modo degno di Dio, che vi chiama al suo regno e alla sua gloria.
Koeʻuhi ke mou ʻaʻeva ʻo taau mo e ʻOtua, ʻaia kuo ne ui ʻakimoutolu ki hono puleʻanga mo hono nāunau.
13 E per questa ragione anche noi rendiamo del continuo grazie a Dio: perché quando riceveste da noi la parola della predicazione, cioè la parola di Dio, voi l’accettaste non come parola d’uomini, ma, quale essa è veramente, come parola di Dio, la quale opera efficacemente in voi che credete.
Ko e meʻa ko ia ʻoku mau fakafetaʻi taʻetuku ai foki ki he ʻOtua, koeʻuhi, ʻi hoʻomou maʻu ʻae folofola ʻae ʻOtua ʻaia ne mou fanongo ai ʻiate kimautolu, naʻe ʻikai te mou maʻu ia ʻo hangē ko e lea ʻae tangata, kae hangē ko ia ʻoku moʻoni, ko e folofola ʻae ʻOtua, ʻaia ʻoku ngaue ʻaonga foki kiate kimoutolu ʻoku tui.
14 Poiché, fratelli, voi siete divenuti imitatori delle chiese di Dio che sono in Cristo Gesù nella Giudea; in quanto che anche voi avete sofferto dai vostri connazionali le stesse cose che quelle chiese hanno sofferto dai Giudei,
He naʻa mou hoko, ʻe kāinga, ko e kau faʻifaʻitaki ki he ngaahi siasi ʻoe ʻOtua ʻi Siutea ʻoku ʻia Kalaisi Sisu: he naʻa mou kātaki ʻae ngaahi meʻa pehē ʻi he kakai ʻi homou fonua foki, ʻo hangē ko kinautolu ʻi he kakai Siu:
15 i quali hanno ucciso e il Signor Gesù e i profeti, hanno cacciato noi, e non piacciono a Dio, e sono avversi a tutti gli uomini,
‌ʻAkinautolu naʻe tāmateʻi ʻae ʻEiki ko Sisu, mo honau kau palōfita foki, pea kuo nau fakatangaʻi ʻakimautolu; pea ʻoku ʻikai te nau lelei ki he ʻOtua, pea ʻoku nau fai kehe mo e kakai kotoa pē:
16 divietandoci di parlare ai Gentili perché sieno salvati. Essi vengon così colmando senza posa la misura dei loro peccati; ma ormai li ha raggiunti l’ira finale.
‌ʻOku nau taʻofi ʻemau lea ki he ngaahi Senitaile koeʻuhi ke nau moʻui, ko e meʻa ke fakakakato ai ʻenau ngaahi angahala: he kuo hoko hono lahi ʻoe houhau kiate kinautolu.
17 Quant’è a noi, fratelli, orbati di voi per breve tempo, di persona, non di cuore, abbiamo tanto maggiormente cercato, con gran desiderio, di veder la vostra faccia.
Ka ko kimautolu, ʻe kāinga, kuo mavahe meiate kimoutolu ʻi he kuonga siʻi ʻi he sino, kae ʻikai ʻi he loto, kuo lahi hake ʻaupito ai ʻemau ʻahiʻahi mo holi lahi ke mamata ki homou mata.
18 Perciò abbiam voluto, io Paolo almeno, non una ma due volte, venir a voi; ma Satana ce lo ha impedito.
Ko ia naʻa mau fie ʻalu atu ai kiate kimoutolu, ʻio, ko au Paula, ʻo liunga taha mo liunga ua; ka naʻe taʻofi ʻakimoutolu ʻe Sētane.
19 Qual è infatti la nostra speranza, o la nostra allegrezza, o la corona di cui ci gloriamo? Non siete forse voi, nel cospetto del nostro Signor Gesù quand’egli verrà?
He ko e hā ʻemau ʻamanaki lelei, pe fiefia, pe ko e polepole ʻoe fiefia? ʻIkai ko kimoutolu foki ʻi he ʻao ʻo hotau ʻEiki ko Sisu Kalaisi ʻi heʻene hāʻele mai?
20 Sì, certo, la nostra gloria e la nostra allegrezza siete voi.
He ko homau vikivikiʻanga ʻakimoutolu mo ʻemau fiefia.

< 1 Tessalonicesi 2 >