< Giobbe 29 >

1 E GIOBBE riprese il suo ragionamento, e disse:
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 Oh! fossi io pure come a' mesi di prima, Come al tempo che Iddio mi guardava!
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 Quando egli faceva rilucere la sua lampana sopra il mio capo, E [quando] io camminava al suo lume, per mezzo le tenebre;
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 Come io era al tempo della mia giovanezza, Mentre il consiglio di Dio governava il mio tabernacolo;
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 Mentre l'Onnipotente [era] ancora meco, [E] i miei famigli mi [erano] d'intorno;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 Mentre io lavava i miei passi nel burro, E le rocce versavano presso di me de' ruscelli d'olio.
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 Quando io andava fuori alla porta per la città, [O] mi faceva porre il mio seggio in su la piazza,
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 I fanciulli, veggendomi, si nascondevano; E i vecchi si levavano, e stavano in piè;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 I principali si rattenevano di parlare, E si mettevano la mano in su la bocca;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 La voce de' rettori era celata, E la lor lingua era attaccata al lor palato;
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 L'orecchio che [mi] udiva mi celebrava beato; L'occhio che [mi] vedeva mi rendeva testimonianza;
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Perciocchè io liberava il povero che gridava, E l'orfano che non avea chi l'aiutasse.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 La benedizione di chi periva veniva sopra me; Ed io faceva cantare il cuor della vedova.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Io mi vestiva di giustizia, ed [ella altresì] mi rivestiva; La mia dirittura [mi era] come un ammanto, e come una benda.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Io era occhi al cieco, E piedi allo zoppo.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 Io [era] padre a' bisognosi, E investigava la causa che mi era sconosciuta.
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 E rompeva i mascellari al perverso, E gli faceva gittar la preda d'infra i denti.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 Onde io diceva: Io morrò nel mio nido, E moltiplicherò i [miei] giorni come la rena.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 La mia radice [era] aperta alle acque, E la rugiada era tutta la notte in su i miei rami.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 La mia gloria si rinnovava in me, E il mio arco si rinforzava in mano mia.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 [Altri] mi ascoltava, ed aspettava [che io avessi parlato]; E taceva al mio consiglio.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Dopo che io avea parlato, niuno replicava; E i miei ragionamenti stillavano sopra loro.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 Essi mi aspettavano come la pioggia, Ed aprivano la bocca, [come] dietro alla pioggia della stagione della ricolta.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 [Se] io rideva verso loro, essi nol credevano, E non facevano scader la chiarezza della mia faccia.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 [Se] mi piaceva d'andar con loro, io sedeva in capo, Ed abitava con loro come un re fra le [sue] schiere, E come una persona che consola quelli che fanno cordoglio.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.

< Giobbe 29 >