< Giobbe 10 >

1 L'anima mia si annoia della mia vita. Io mi lascerò scorrere addosso il mio lamento; Io parlerò nell'amaritudine dell'anima mia.
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
2 Io dirò a Dio: Non condannarmi; Fammi assapere perchè tu litighi meco.
Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3 Ti par egli ben fatto di oppressare, Di sdegnar l'opera delle tue mani, E di risplendere sopra il consiglio degli empi?
Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
4 Hai tu occhi di carne? Vedi tu come vede l'uomo?
Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
5 [Sono] i tuoi giorni come i giorni dell'uomo mortale? [Sono] i tuoi anni come l'età umana?
Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6 Che tu faccia inchiesta della mia iniquità, E prenda informazione del mio peccato?
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7 A te si appartiene di conoscere che io non son reo; E non [vi è] niuno che riscuota dalla tua mano.
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8 Le tue mani mi hanno formato e composto; E tu mi distruggi tutto quanto d'ogn'intorno.
Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
9 Deh! ricordati che tu mi hai formato come dell'argilla; E tu mi fai ritornare in polvere.
Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
10 Non mi hai tu colato come latte, E fatto rappigliar come un cacio?
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11 Tu mi hai vestito di pelle e di carne E mi hai contesto d'ossa e di nervi.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12 [Tu mi hai data] la vita, ed hai usata benignità inverso me; E la tua cura ha guardato lo spirito mio.
Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
13 E pur tu avevi riposte queste cose nel cuor tuo; Io conosco che questo [era] appo te.
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14 Se io ho peccato, tu mi hai notato, E non mi hai assolto della mia iniquità.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15 Se io sono stato reo, guai a me; E se son giusto, non però alzo il capo, [Essendo] sazio d'ignominia, e veggendo la mia afflizione;
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
16 E se pur l'alzo, tu mi cacci a giusa di fiero leone, E torni a dimostrarti maraviglioso contro a me.
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
17 Tu mi produci in faccia nuovi testimoni tuoi; Tu accresci la tua indegnazione contro a me; Eserciti a muta [sono] sopra me.
Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18 Perchè dunque mi hai tratto fuor della matrice? Io [vi] sarei spirato, e l'occhio d'alcuno non mi avrebbe veduto.
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
19 Io sarei stato come se non avessi giammai avuto essere; Io sarei stato portato dal seno alla sepoltura.
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20 I miei giorni non [sono] eglino poca cosa? cessa dunque, E rimanti da me, sì che io mi rinforzi un poco;
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
21 Avanti che io me ne vada alla terra delle tenebre, Dell'ombra della morte, onde mai non tornerò;
Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22 Alla terra d'oscurità simile a caligine; D'ombra di morte, [ove] non [è] ordine alcuno; E la quale, [quando] fa chiaro, [è] simile a caligine.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

< Giobbe 10 >