< 2 Cronache 25 >

1 AMASIA, essendo d'età di venticinque anni, cominciò a regnare, e regnò ventinove anni in Gerusalemme. E il nome di sua madre [era] Ioaddan, da Gerusalemme.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe nima ʻae motuʻa ʻo ʻAmasia, ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe uofulu ma nima ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sihoatani ʻo Selūsalema.
2 Ed egli fece ciò che piace al Signore, non però di cuore intiero.
Pea naʻe fai lelei ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ʻi he loto haohaoa.
3 Ora, come egli fu ben fermo nel regno, egli uccise i suoi servitori che aveano percosso il re, suo padre.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he hoko ʻo tuʻumaʻu ʻae puleʻanga kiate ia, naʻa ne tāmateʻi ʻene kau tamaioʻeiki ʻaia naʻe lapasi ʻae tuʻi ko ʻene tamai.
4 Ma non fece morire i lor figliuoli; anzi [fece] come è scritto nella Legge, nel libro di Mosè, nel quale il Signore ha comandato che i padri non muoiano per li figliuoli, nè i figliuoli per li padri; anzi, che ciascuno muoia per lo suo [proprio] peccato.
Ka naʻe ʻikai te ne tāmateʻi ʻenau ngaahi fānau, ka naʻe fai ʻe ia ʻo hangē ko ia kuo tohi ʻi he fono ʻi he tohi ʻa Mōsese, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova, ʻo pehē, ʻE ʻikai mate ʻae ngaahi tamai koeʻuhi ko e fānau, pea ʻe ʻikai mate ʻae fānau maʻae mātuʻa, ka ʻe mate ʻae tangata taki taha koeʻuhi ko ʻene angahala ʻaʻana.
5 Poi Amasia adunò [que' di] Giuda; e di quelli costituì, secondo le lor famiglie paterne, capi di migliaia, e capi di centinaia, per tutto Giuda e Beniamino; e li annoverò dall'età di vent'anni in su: e trovò ch'erano trecentomila [uomini] di guerra scelti, che portavano lancia e scudo.
Pea naʻe fakakātoa ʻe ʻAmasia ʻa Siuta kotoa pē, ʻo ne fakanofo kiate kinautolu ʻae ngaahi ʻeiki pule ki he ngaahi toko afe, mo e ngaahi ʻeiki pule ki he ngaahi toko teau, ʻo fakatatau ki he ngaahi fale ʻo ʻenau ngaahi tamai, ʻi Siuta kotoa pē mo Penisimani: pea naʻa ne lau ʻakinautolu mei he taʻu ʻe uofulu ʻo fai hake, ʻo ne ʻilo ʻakinautolu ko e toko tolu kilu naʻe lelei, pea mālohi ke ʻalu atu ke tau, pea maheni ai ʻi he ala ki he tao mo e pā.
6 Soldò, oltre a ciò, d'Israele centomila uomini di valore, con cento talenti d'argento.
Pea naʻa ne totongi ʻae kau tangata ʻe tokotaha kilu mei ʻIsileli ʻaki ʻae taleniti siliva ʻe teau, ko e kau mālohi mo toʻa.
7 Ma un uomo di Dio venne a lui, dicendo: O re, l'esercito d'Israele non vada teco; perciocchè il Signore non [è] con Israele, [nè con] tutti i figliuoli di Efraim.
Ka naʻe haʻu kiate ia ha tangata ʻae ʻOtua, ʻo ne pehē, “ʻE tuʻi, ʻoua naʻa tuku ke ʻalu mo koe ʻae kautau ʻa ʻIsileli: he ʻoku ʻikai kau mo ʻIsileli ʻa Sihova, ko e fānau kotoa pē ʻa ʻIfalemi.
8 Altrimenti, va' pure, e portati valorosamente nella battaglia; Iddio ti farà cadere davanti al nemico; perciocchè Iddio ha il potere di soccorrere, e di far cadere.
Pea kapau te ke ʻalu koe, fai pe, ke ke mālohi koe ki he tau: ʻe fakahinga koe ʻe he ʻOtua ʻi he ʻao ʻoe fili: he ʻoku ʻi he ʻOtua ʻae mālohi ke tokoni, pea ke lī ki lalo.”
9 Ed Amasia disse all'uomo di Dio: E che deve farsi de' cento talenti che io ho dati alle schiere d'Israele? E l'uomo di Dio disse: Egli [è] nel [potere del] Signore di darti molto più di questo.
Pea naʻe pehē ʻe ʻAmasia ki he tangata ʻae ʻOtua, “Ka ko e hā te mau fai koeʻuhi ko e taleniti ʻe teau ʻaia kuo u tuku ki he tau ʻa ʻIsileli?” Pea naʻe pehēange ʻe he tangata ʻae ʻOtua kiate ia, “ʻOku faʻa fai ʻe Sihova ke foaki kiate koe ʻae meʻa lahi hake ʻaupito ʻi he meʻa ni.”
10 Amasia dunque separò le schiere ch'erano venute a lui di Efraim, acciocchè se ne andassero al luogo loro; laonde si adirarono gravemente contro a Giuda, e se ne ritornarono alle loro stanze, accesi nell'ira.
Pea naʻe toki vaeua ʻakinautolu ʻe ʻAmasia, ʻae tau naʻe haʻu kiate ia mei ʻIfalemi, ke nau toe ʻalu ki honau fonua: ko ia naʻe tupu ʻo lahi ai ʻenau ʻita ki Siuta, pea naʻa nau toe ʻalu ki honau ʻapi ʻi he ʻita lahi.
11 Ed Amasia si fortificò, e condusse la sua gente; e andò alla valle del sale, e percosse i figliuoli di Seir, [in numero di] diecimila.
Pea naʻe fakamālohi ʻe ʻAmasia ia, pea taki atu ʻe ia hono kakai ki he toafa māsima, ʻo ne taaʻi ʻi he fānau ʻa Seia ʻae toko mano.
12 I figliuoli di Giuda presero eziandio prigioni diecimila [uomini] vivi, e li menarono in cima di Sela, e li gittarono a basso dalla rupe; e tutti creparono.
Pea ko e toko mano ʻe taha naʻe moʻui naʻe puke ʻe he fānau ʻa Siuta ʻo ʻave fakapōpula, pea naʻe ʻohake ʻakinautolu ki he tumutumu ʻoe makatuʻu, ʻo lī ʻakinautolu mei he tumutumu ʻoe maka ki lalo, ko ia naʻe lailai ai ʻakinautolu kotoa pē.
13 Ma le schiere che Amasia avea rimandate, acciocchè non andassero con lui alla guerra, scorsero sopra le città di Giuda, da Samaria, fino in Bet-horon; e percossero tremila [uomini] di quella, e fecero una gran preda.
Ka ko e kau tangata tau ʻoe tau naʻe fekau ʻe ʻAmasia ke nau foki, ke ʻoua naʻa nau ʻalu mo ia ki he tau, naʻa nau teʻia ʻae ngaahi kolo ʻo Siuta, mei Samēlia ʻo aʻu atu ki Pete-Holoni, pea naʻe teʻia ʻae toko tolu afe ʻokinautolu, ʻo [nau ]fetuku ʻae vete lahi.
14 Ed Amasia, ritornando dalla sconfitta degl'Idumei, portò gl'iddii de' figliuoli di Seir, e se li rizzò per dii, e li adorò, e fece loro profumi.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae liu mai ʻa ʻAmasia mei he tāmateʻi ʻae kakai ʻItomi, naʻa ne ʻomi ʻae ngaahi ʻotua ʻoe fānau ʻa Seia: pea ne fokotuʻu ʻakinautolu ke ne ʻotua aki, pea punou ia kiate kinautolu, ʻo ne tutu ʻae meʻa nanamu kiate kinautolu.
15 Laonde l'ira del Signore si accese contro ad Amasia; ed egli gli mandò un profeta a dirgli: Perchè hai tu ricercati gl'iddii di un popolo, i quali non hanno salvato il lor [proprio] popolo dalla tua mano?
Ko ia naʻe tupu ai ʻae houhau ʻa Sihova kia ʻAmasia, pea naʻa ne fekau ʻae palōfita kiate ia, ʻaia naʻe pehē kiate ia, “Ko e hā kuo ke kumi ai ki he ngaahi ʻotua ʻoe kakai, ʻaia naʻe ʻikai te nau mafai ke fakamoʻui honau kakai ʻonautolu mei ho nima?”
16 Ma mentre colui parlava al re, egli gli disse: Sei tu stato dato al re per consigliere? resta; perchè saresti ucciso? Il profeta dunque restò; ma pur disse: Io so che il consiglio di Dio è di perderti, perchè tu hai fatto questo, e non hai ubbidito al mio consiglio.
Pea ʻiloange lolotonga ʻa ʻene kei lea kiate ia, naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “He kuo fakakau koe ki he kau fakakaukau ʻae tuʻi?” “Tuku muʻa: he koeʻumaʻā ʻae taaʻi koe?” Pea naʻe tuku ai ʻae palōfita, ʻo ne pehē, “ʻOku ou ʻilo kuo tuʻutuʻuni ʻe he ʻOtua ke taaʻi koe, ko e meʻa ʻi hoʻo fai ʻae meʻa ni, pea naʻe ʻikai te ke tokanga ki heʻeku akonaki.”
17 Or Amasia, re di Giuda, prese consiglio, e mandò a dire a Gioas, figliuolo di Gioachaz, figliuolo di Iehu re d'Israele: Vieni, veggiamoci l'un l'altro in faccia.
Pea naʻe toki kumi ʻae fakakaukau ʻe ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea ne fekau atu kia Soasi, ko e foha ʻo Sihoaasi, ko e foha ʻo Sehu ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Haʻu ke tā fesiofaki pe ʻakitaua.”
18 E Gioas, re d'Israele, mandò a dire ad Amasia, re di Giuda: Uno spino del Libano mandò [già] a dire al cedro del Libano: Da' la tua figliuola per moglie al mio figliuolo; ma le fiere del Libano, passando, calpestarono lo spino.
Pea naʻe fekau ʻe Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Ko e talatalaʻāmoa naʻe ʻi Lepanoni naʻe fekau ki he sita naʻe ʻi Lepanoni, ʻo pehē, ‘Foaki mai ho ʻofefine ki hoku foha ke na fakamaʻu:’ pea naʻe ʻalu ai ʻae manu kai vao naʻe ʻi Lepanoni, pea malaki hifo ʻae talatalaʻāmoa.
19 Tu hai detto: Ecco, io ho percossi gl'Idumei; e però il tuo cuore ti ha innalzato per glorificarti; rimantene ora in casa tua; perchè ti rimescoleresti in un male, per lo quale caderesti tu e Giuda teco?
‌ʻOku ke lau, Vakai, kuo ke teʻia ʻae kakai ʻItomi: pea kuo fakahikihiki koe ʻe ho loto ke vikiviki: ka ke nofo koe eni ki ʻapi: koeʻumaʻā hoʻo kau ke ke kovi ai, ke ke hinga ai, ʻio, ʻa koe, mo Siuta foki mo koe?”
20 Ma Amasia non [gli] diè d'orecchio; perciocchè quella cosa [procedeva] da Dio, per dar que' [di Giuda] in mano de' lor nemici; perciocchè aveano ricercati gl'iddii di Edom.
Ka naʻe ʻikai tokanga ʻe ʻAmasia ki ai he naʻe mei he ʻOtua ia, koeʻuhi ke ne tukuange ia ki he nima [ʻo honau ngaahi fili], ko e meʻa ʻi heʻenau kumi ki he ngaahi ʻotua ʻo ʻItomi.
21 Gioas adunque, re d'Israele, salì; ed egli, ed Amasia, re di Giuda, si videro l'un l'altro in faccia, in Bet-semes, [città] di Giuda.
Ko ia naʻe ʻalu hake ai ʻa Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli: pea na fesiofaki ʻakinaua, ʻio, ʻaia mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻi Pete-Semesi, ʻaia ʻoku kau ki Siuta.
22 E Giuda fu sconfitto da Israele; e ciascuno fuggì alle sue stanze.
Pea naʻe fakatuʻutāmaki ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli, pea naʻa nau hola taki taha ʻae tangata ki hono fale fehikitaki.
23 E Gioas, re d' Israele, prese prigione Amasia, re di Giuda, figliuolo di Gioas, figliuolo di Gioachaz, in Bet-semes, e lo menò in Gerusalemme; e fece una rottura nel muro di Gerusalemme, dalla porta di Efraim fino alla porta del cantone [lo spazio di] quattrocento cubiti.
Pea naʻe puke ʻe Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ʻa ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e foha ʻo Soasi, ko e foha ʻo Sihoaasi, ʻi Pete-Semesi, ʻo ne ʻomi ia ki Selūsalema, pea naʻa ne holoki hifo ʻae ʻā maka ʻo Selūsalema mei he matapā ʻo ʻIfalemi ki he matapā ʻi he tuliki ʻā, ko e hanga ʻe valungeau.
24 E prese tutto l'oro e l'argento, e tutti i vasellamenti che si trovarono nelle Casa di Dio, appo Obed-Edom, e ne' tesori della Casa del re; prese eziandio stadichi; poi se ne ritornò in Samaria.
Pea naʻa ne ʻave ʻae koula kotoa pē mo e siliva, mo e ngaahi ipu kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he fale ʻoe ʻOtua ia ʻOpeti-ʻItomi, pea mo e ngaahi koloa ʻi he fale ʻoe tuʻi, mo e kau fakamoʻoni foki, pea tafoki ia ʻo ʻalu ki Samēlia.
25 Ed Amasia, figliuolo di Gioas, re di Giuda, visse quindici anni dopo la morte di Gioas, figliuolo di Gioachaz, re d'Israele.
Pea naʻe moʻui ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta hili ʻae pekia ʻa Soasi ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima.
26 Ora, quant'è al rimanente de' fatti di Amasia, primi ed ultimi; ecco, non [sono] essi scritti nel libro dei re di Giuda e d'Israele?
Pea ko hono toe ʻoe ngāue ʻa ʻAmasia, ko e ʻuluaki mo e ki mui, vakai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Siuta mo ʻIsileli?
27 Ora, dal tempo che Amasia si fu rivolto dal Signore, [alcuni] fecero una congiura contro a lui in Gerusalemme, ed egli se ne fuggì in Lachis; ma essi mandarono dietro a lui in Lachis, e quivi lo fecero morire.
Pea hili ʻae kuonga naʻe tafoki ai ʻa ʻAmasia mei he muimui ʻia Sihova naʻa nau teu lapa kiate ia ʻi Selūsalema: pea naʻe hola ia ki Lakisi: ka naʻa nau fekau ʻo tuli ia ki Lakisi, pea naʻe tāmateʻi ia ʻi ai.
28 E [di là] fu portato sopra cavalli, e fu seppellito nella città di Giuda co' suoi padri.
Pea naʻa nau fakaheka ia ki he fanga hoosi, pea nau tanu ia mo ʻene ngaahi tamai ʻi he kolo ʻo Siuta.

< 2 Cronache 25 >