< Geremia 42 >

1 Tutti i capi delle bande armate e Giovanni figlio di Kàreca, e Azaria figlio di Osaia e tutto il popolo, dai piccoli ai grandi, si presentarono
Pea naʻe haʻu ʻo ofi ʻae houʻeikitau kotoa pē, mo Sohanani ko e foha ʻo Kalia, pea mo Seasania ko e foha ʻo Hosaia, pea mo e kakai kotoa pē mei he iiki ʻo aʻu ki he lalahi,
2 al profeta Geremia e gli dissero: «Ti sia gradita la nostra supplica! Prega per noi il Signore tuo Dio, in favore di tutto questo residuo di popolazione, perché noi siamo rimasti in pochi dopo essere stati molti, come vedi con i tuoi occhi.
Pea naʻa nau lea kia Selemaia ko e palōfita, “ʻOku mau kole kiate koe, tuku ke lelei ʻi ho ʻao ʻemau kole, pea hūfia ʻakimautolu kia Sihova ko ho ʻOtua, koeʻuhi ko kimautolu kotoa pē ʻoku toe; (he ko e toenga tokosiʻi ʻakimautolu ʻoe tokolahi, ʻo hangē ko ia ʻoku ke mamata ki ai: )
3 Il Signore tuo Dio ci indichi la via per la quale dobbiamo andare e che cosa dobbiamo fare».
Koeʻuhi ke fakahā kiate kimautolu ʻe Sihova ko ho ʻOtua ʻae hala te mau ʻalu ai, pea mo e meʻa te mau fai.”
4 Il profeta Geremia rispose loro: «Comprendo! Ecco, pregherò il Signore vostro Dio secondo le vostre parole e vi riferirò quanto il Signore risponde per voi; non vi nasconderò nulla».
Pea pehē ʻe Selemaia, “Ko e palōfita kiate kinautolu, kuo u fanongo kiate kimoutolu; vakai, te u lotu kia Sihova ko homou ʻOtua ʻo hangē ko hoʻomou ngaahi lea; pea ʻe hoko ʻo pehē, ko e meʻa kotoa pē ʻe tali ai ʻe Sihova kiate kimoutolu, te u fakahā ia kiate kimoutolu; ʻe ʻikai te u taʻofi ha meʻa meiate kimoutolu.”
5 Essi allora dissero a Geremia: «Il Signore sia contro di noi testimone verace e fedele, se non faremo quanto il Signore tuo Dio ti rivelerà per noi.
Pea naʻa nau toki pehē kia Selemaia, “Ke ʻiate kitautolu ʻa Sihova ko e fakamoʻoni angatonu mo moʻoni, kapau ʻe ʻikai te mau fai ʻo hangē ko e ngaahi meʻa kotoa pē ʻaia ʻe fekau ai koe ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate kimautolu.
6 Che ci sia gradita o no, noi ascolteremo la voce del Signore nostro Dio al quale ti mandiamo, perché ce ne venga bene obbedendo alla voce del Signore nostro Dio».
Kapau ʻoku lelei ia pe kovi, te mau talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko hotau ʻOtua, ʻaia ʻoku mau fekau koe ki ai; koeʻuhi ke lelei ia kiate kimautolu, ʻoka mau ka talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko hotau ʻOtua.”
7 Al termine di dieci giorni, la parola del Signore fu rivolta a Geremia.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he hili ʻae ʻaho ʻe hongofulu, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia.
8 Questi chiamò Giovanni figlio di Kàreca e tutti i capi delle bande armate che erano con lui e tutto il popolo, dai piccoli ai grandi,
Pea ne ui kia Sohanani ko e foha ʻo Kalia, mo e houʻeikitau kotoa pē naʻe ʻiate ia, pea mo e kakai kotoa pē ʻo fai mei he iiki ʻo aʻu ki he lalahi,
9 e riferì loro: «Dice il Signore, Dio di Israele, al quale mi avete inviato perché gli presentassi la vostra supplica:
Pea ne pehē kiate kinautolu, “ʻOku pehē mai ʻa Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻaia naʻa mou fekau au ki ai ke ʻatu hoʻomou kole ʻi hono ʻao;
10 Se continuate ad abitare in questa regione, vi renderò stabili e non vi distruggerò, vi pianterò e non vi sradicherò, perché ho pietà del male che vi ho arrecato.
‘Kapau ʻoku mou loto ke nofo ʻi he fonua ni te u langa ʻakimoutolu pea ʻe ʻikai veteki hifo ʻakimoutolu, te u tō ʻakimoutolu pea ʻe ʻikai taʻaki hake ʻakimoutolu: he ʻoku ou fakatomala ʻi he kovi kuo u fai kiate kimoutolu.
11 Non temete il re di Babilonia, che vi incute timore; non temetelo - dice il Signore - perché io sarò con voi per salvarvi e per liberarvi dalla sua mano.
Pea ʻoua naʻa manavahē ki he tuʻi ʻo Papilone, ʻaia ʻoku mou manavahē ki ai;’ ʻoku pehē ʻe Sihova, ‘ʻOua naʻa manavahē kiate ia: he ʻoku ou ʻiate kimoutolu ke fakamoʻui ʻakimoutolu, pea ke fakahaofi ʻakimoutolu mei hono nima.
12 Io gli ispirerò sentimenti di pietà per voi, così egli avrà compassione di voi e vi lascerà dimorare nel vostro paese.
Pea te u fakahā ʻeku ngaahi ʻaloʻofa kiate kimoutolu, koeʻuhi ke ne ʻofa kiate kimoutolu, pea pule kiate kimoutolu ke mou liliu ki homou fonua.
13 Se invece, non dando retta alla voce del Signore vostro Dio, voi direte: Non vogliamo abitare in questo paese,
“‘Pea kapau te mou lea ʻo pehē, “ʻE ʻikai te mau nofo ʻi he fonua ni,” pe fai talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko homou ʻOtua.
14 e direte: No, vogliamo andare nel paese d'Egitto, perché là non vedremo guerre e non udremo squilli di tromba né soffriremo carestia di pane: là abiteremo;
‌ʻO lea pehē, ‘ʻE ʻikai; ka te mau ʻalu ki he fonua ko ʻIsipite, pea ʻe ʻikai te mau mamata ai ki he tau, pe fanongo ki he meʻalea, pe fiekaia, pea te mau nofo ʻi ai:”’
15 in questo caso ascolta la parola del Signore, o resto di Giuda: Dice il Signore degli eserciti, Dio di Israele: Se voi intendete veramente andare in Egitto e vi andate per stabilirvi colà,
Pea ko ia mou fanongo ni ki he folofola ʻa Sihova, ʻakimoutolu ʻae toenga ʻo Siuta; ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘Kapau, ʻoku pau ke hanga atu homou mata ke ʻalu ki ʻIsipite, pea ʻāunofo ʻi ai;
16 ebbene, la spada che temete vi raggiungerà laggiù nel paese d'Egitto, e la fame che temete vi sarà addosso laggiù in Egitto e là morirete.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ko e heletā ʻaia naʻa mou manavahē ki ai, te ne tuli ʻo maʻu ʻakimoutolu ʻi he fonua ko ʻIsipite, pea mo e honge, ʻaia naʻa mou manavahē ki ai, te ne muimui ʻo ofi kiate kimoutolu ʻi ʻIsipite, pea te mou mate ʻi ai.
17 Allora tutti gli uomini che avranno deciso di recarsi in Egitto per dimorarvi moriranno di spada, di fame e di peste. Nessuno di loro scamperà o sfuggirà alla sventura che io manderò su di loro.
Pea ʻe hoko ʻo pehē ki he kau tangata kotoa pē, ʻe fakahangatonu honau mata ke ʻalu ki ʻIsipite ke ʻāunofo ki ai; te nau mate ʻi he heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha: pea ʻe ʻikai toe ha tokotaha ʻiate kinautolu, pe hao mei he kovi ʻaia te u fakahoko kiate kinautolu.’
18 Poiché, dice il Signore degli eserciti, Dio di Israele: Come si è rovesciato il mio furore e la mia ira contro gli abitanti di Gerusalemme, così la mia ira si rovescerà contro di voi quando sarete andati in Egitto. Voi sarete oggetto di maledizione, di orrore, di esecrazione e di scherno e non vedrete mai più questo luogo».
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻO hangē kuo lilingi ʻeku tuputāmaki mo hoku houhau ki he kakai ʻo Selūsalema; ʻe pehē hono lilingi atu ʻa hoku houhau kiate kimoutolu, ʻoka mou ka ʻalu ki ʻIsipite: pea te mou hoko ko e fehiʻanekina, mo e meʻa fakaofo, mo e fakamalaʻia, pea mo e ongoongo kovi; pea ʻe ʻikai te mou toe mamata ki he potu ni.’
19 Questo vi dice il Signore, o superstiti di Giuda: «Non andate in Egitto. Sappiate bene che oggi io vi ho solennemente avvertiti.
“Kuo folofola ʻe Sihova kiate kimoutolu ʻo pehē, ʻakimoutolu ʻae toenga kakai ʻo Siuta; “ʻOua naʻa mou ʻalu ki ʻIsipite: ka mou ʻilo fakapapau kuo u akonaki kiate kimoutolu ʻi he ʻaho ni.
20 Poiché avete messo a rischio le vostre vite, quando mi avete mandato dal Signore vostro Dio, dicendomi: Intercedi per noi presso il Signore nostro Dio, dicci ciò che il Signore nostro Dio dirà e noi lo eseguiremo.
He naʻa mou fai kākā ʻi homou loto, ʻi hoʻomou fekau au kia Sihova ko homou ʻOtua, ʻo pehē, ‘Hūfia ʻakimautolu kia Sihova ko hotau ʻOtua; pea hangē ko e meʻa kotoa pē ʻoku folofola ʻaki ʻe Sihova ko hotau ʻOtua, ko ia ʻe fakahā kiate kimautolu, pea te mau fai ia.’
21 Oggi ve l'ho riferito, ma voi non ascoltate la voce del Signore vostro Dio riguardo a tutto ciò per cui egli mi ha inviato a voi.
Pea kuo u fakahā ia kiate kimoutolu ʻi he ʻaho ni; ka ʻoku ʻikai te mou talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko homou ʻOtua, ʻi ha meʻa ʻe taha ʻaia kuo ne fekau ai au kiate kimoutolu.
22 Perciò sappiate bene che morirete di spada, di fame e di peste nel luogo in cui desiderate andare a dimorare».
Pea ko ia mou ʻilo fakapapau, te mou mate ʻi he heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha, ʻi he potu ʻaia ʻoku mou holi ke ʻalu ʻo ʻāunofo ai.”

< Geremia 42 >