< תהילים 69 >

למנצח על שושנים לדוד הושיעני אלהים כי באו מים עד נפש׃ 1
Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše.
טבעתי ביון מצולה ואין מעמד באתי במעמקי מים ושבלת שטפתני׃ 2
Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju.
יגעתי בקראי נחר גרוני כלו עיני מיחל לאלהי׃ 3
Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga.
רבו משערות ראשי שנאי חנם עצמו מצמיתי איבי שקר אשר לא גזלתי אז אשיב׃ 4
Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.
אלהים אתה ידעת לאולתי ואשמותי ממך לא נכחדו׃ 5
Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.
אל יבשו בי קויך אדני יהוה צבאות אל יכלמו בי מבקשיך אלהי ישראל׃ 6
Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!
כי עליך נשאתי חרפה כסתה כלמה פני׃ 7
Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje.
מוזר הייתי לאחי ונכרי לבני אמי׃ 8
Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje.
כי קנאת ביתך אכלתני וחרפות חורפיך נפלו עלי׃ 9
Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.
ואבכה בצום נפשי ותהי לחרפות לי׃ 10
Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo;
ואתנה לבושי שק ואהי להם למשל׃ 11
Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa.
ישיחו בי ישבי שער ונגינות שותי שכר׃ 12
O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me.
ואני תפלתי לך יהוה עת רצון אלהים ברב חסדך ענני באמת ישעך׃ 13
A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje.
הצילני מטיט ואל אטבעה אנצלה משנאי וממעמקי מים׃ 14
Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode;
אל תשטפני שבלת מים ואל תבלעני מצולה ואל תאטר עלי באר פיה׃ 15
Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.
ענני יהוה כי טוב חסדך כרב רחמיך פנה אלי׃ 16
Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me.
ואל תסתר פניך מעבדך כי צר לי מהר ענני׃ 17
Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.
קרבה אל נפשי גאלה למען איבי פדני׃ 18
Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.
אתה ידעת חרפתי ובשתי וכלמתי נגדך כל צוררי׃ 19
Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji.
חרפה שברה לבי ואנושה ואקוה לנוד ואין ולמנחמים ולא מצאתי׃ 20
Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim.
ויתנו בברותי ראש ולצמאי ישקוני חמץ׃ 21
Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom.
יהי שלחנם לפניהם לפח ולשלומים למוקש׃ 22
Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata.
תחשכנה עיניהם מראות ומתניהם תמיד המעד׃ 23
Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda.
שפך עליהם זעמך וחרון אפך ישיגם׃ 24
Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme!
תהי טירתם נשמה באהליהם אל יהי ישב׃ 25
Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi.
כי אתה אשר הכית רדפו ואל מכאוב חלליך יספרו׃ 26
Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio.
תנה עון על עונם ואל יבאו בצדקתך׃ 27
Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje.
ימחו מספר חיים ועם צדיקים אל יכתבו׃ 28
Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani.
ואני עני וכואב ישועתך אלהים תשגבני׃ 29
A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni.
אהללה שם אלהים בשיר ואגדלנו בתודה׃ 30
Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali.
ותיטב ליהוה משור פר מקרן מפריס׃ 31
To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima.
ראו ענוים ישמחו דרשי אלהים ויחי לבבכם׃ 32
Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše.
כי שמע אל אביונים יהוה ואת אסיריו לא בזה׃ 33
Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se.
יהללוהו שמים וארץ ימים וכל רמש בם׃ 34
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe!
כי אלהים יושיע ציון ויבנה ערי יהודה וישבו שם וירשוה׃ 35
Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga.
וזרע עבדיו ינחלוה ואהבי שמו ישכנו בה׃ 36
I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu.

< תהילים 69 >