< Jeremia 24 >

1 Jehovah ließ mich sehen und siehe, da waren zwei Körbe mit Feigen gestellt vor Jehovahs Tempel, nachdem Nebuchadrezzar, Babels König, Jechonjahu, den Sohn Jehojakims, Jehudahs König, und die Obersten Jehudahs, die Werkleute und Schlosser aus Jerusalem weggeführt und nach Babel hineingebracht hatte;
Naʻe fakahā [ha meʻa ]kiate au ʻe Sihova, pea vakai, ko e kato fiki ʻe ua naʻe tuku ʻi he ʻao ʻoe fale ʻo Sihova, ʻi he hili hono fetuku fakapōpula ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ʻa Sekonia ko e foha ʻo Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, pea mo e ngaahi houʻeiki ʻo Siuta, mo e kau tufunga, mo e kau tufunga ukamea, mei Selūsalema, pea ʻomi ʻakinautolu ki Papilone.
2 Der eine Korb hatte sehr gute Feigen, wie die Erstlinge der Feigen, und der andere Korb sehr schlechte Feigen, die man vor Schlechtigkeit nicht essen konnte.
Ko e ngaahi fiki lelei ʻaupito ʻi he kato ʻe taha, ʻo hangē ko e ngaahi fiki ʻoku tomuʻa momoho: pea naʻe ʻi he kato ʻe taha ʻae ngaahi fiki kovi ʻaupito, ʻaia naʻe ʻikai faʻa kai, koeʻuhi ko ʻenau kovi.
3 Und Jehovah sprach zu mir: Was siehst du, Jirmejahu? Und ich sprach: Feigen. Die guten Feigen sind sehr gut und die schlechten sind sehr schlecht, so daß man sie vor Schlechtigkeit nicht ißt.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, “Selemaia, ko e hā ʻoku ke mamata ki ai?” Pea naʻaku pehē, “Ko e ngaahi fiki: ko e ngaahi fiki lelei, ʻoku lelei ʻaupito; pea ko ia ʻoku kovi ʻoku kovi ʻaupito, ʻoku ʻikai faʻa kai, koeʻuhi ko ʻenau kovi.”
4 Und es geschah an mich das Wort Jehovahs und Er sprach:
Pea naʻe toe hoko kiate au ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
5 So spricht Jehovah, der Gott Israels: Wie diese guten Feigen, so will Ich die Weggeführten Jehudahs zum Guten erkennen, die Ich aus diesem Orte nach der Chaldäer Land habe gesendet;
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “Te u fakaʻilonga pehē ʻo hangē ko e ngaahi fiki lelei, ʻakinautolu ʻo Siuta kuo ʻave fakapōpula, ʻakinautolu kuo u kapusi ʻi he fonua ni ki he fonua ʻoe kau Kalitia koeʻuhi ke nau lelei ai.
6 Und will Mein Auge auf sie richten zum Guten und sie in dieses Land zurückbringen, und sie aufbauen und nicht umreißen, und sie pflanzen und nicht ausrotten.
He te u fakahanga hoku fofonga kiate kinautolu koeʻuhi ke nau lelei, pea te u toe ʻomi ʻakinautolu ki he fonua ni: pea te u langaʻi ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai vete hifo; pea te u tō ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai taʻaki ʻakinautolu.
7 Und Ich will ihnen ein Herz geben, daß sie Mich kennen, daß Ich Jehovah bin, und sie sollen Mein Volk werden, und Ich werde ihnen Gott sein, wenn sie von ganzem Herzen zu Mir zurückkehren werden.
Pea te u foaki kiate kinautolu ha loto ke nau ʻiloʻi au, koeʻuhi ko au ko Sihova: pea te nau hoko ko hoku kakai, pea te u hoko ko honau ʻOtua: he te nau tafoki kiate au ʻaki honau loto kotoa.
8 Aber wie die schlechten Feigen, die man nicht ißt vor Schlechtigkeit, fürwahr, so spricht Jehovah, also will Ich geben Zidkijahu, Jehudahs König, und seine Obersten und den Überrest Jerusalems, der verblieb in diesem Land, und die, so im Lande Ägypten wohnen.
“Pea hangē ko e ngaahi fiki kovi, ʻaia naʻe ʻikai faʻa kai, ko e meʻa ʻi heʻenau kovi; ʻoku pehē moʻoni ʻe Sihova, Te u foaki pehē ʻa Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea mo hono ngaahi houʻeiki, pea mo hono toe ʻo Selūsalema, ʻaia ʻoku toe ʻi he fonua, pea ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he fonua ko ʻIsipite.
9 Und will sie geben zur Aufregung, zum Übel für alle Reiche der Erde, zur Schmach und zum Sprichwort, zur Stachelrede und zum Fluch an allen Orten, dahin Ich sie verstoße;
Pea te u tukuange ʻakinautolu ke ʻave ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani ki he mamahi, mo e fakamā, mo e ongoongo kovi, ko e manukiʻanga mo e malaʻia, ʻi he ngaahi potu kotoa pē ʻaia te u kapusi ʻakinautolu ki ai.
10 Und Ich sende unter sie das Schwert, den Hunger und die Pestilenz, bis sie gar aus sind von dem Boden, den Ich ihnen und ihren Vätern gegeben hatte.
Pea te u fekau kiate kinautolu ʻae heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha, kaeʻoua ke fakaʻauha ʻakinautolu mei he funga fonua ʻaia naʻaku foaki kiate kinautolu mo ʻenau ngaahi tamai.”

< Jeremia 24 >