< 2 Koenige 25 >

1 Und es begab sich im neunten Jahr seines Königreichs, am zehnten Tage des zehnten Monden, kam Nebukadnezar, der König zu Babel, mit aller seiner Macht wider Jerusalem; und sie lagerten sich wider sie und baueten einen Schutt um sie her.
Pea ʻi hono hiva taʻu ʻo ʻene pule, ʻi hono hongofulu ʻoe māhina, pea ʻi hono hongofulu ʻoe ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, ʻaia mo ʻene tau kotoa pē, ke tauʻi ʻa Selūsalema, pea naʻa nau fakatoka ʻae tau ki ai; pea naʻa nau langa ʻae ngaahi kolo ki ai ʻo fakatakamilo.
2 Also ward die Stadt belagert bis ins elfte Jahr des Königs Zidekia.
Pea naʻe kāpui ʻae kolo ʻaki ʻae tau ʻo aʻu ki he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻoe tuʻi ko Setikia.
3 Aber im neunten des Monden ward der Hunger stark in der Stadt, daß das Volk des Landes nichts zu essen hatte.
Pea ʻi hono hiva ʻoe ʻaho ʻi hono fā ʻoe māhina, naʻe lahi ʻae honge ʻi he kolo, pea naʻe ʻikai ha meʻakai ki he kakai ʻoe fonua.
4 Da brach man in die Stadt; und alle Kriegsmänner flohen bei der Nacht des Weges von dem Tor zwischen den zwo Mauern, der zu des Königs Garten gehet. Aber die Chaldäer lagen um die Stadt. Und er floh des Weges zum blachen Felde.
Pea naʻe kapa ʻae kolo, pea naʻe hola ʻae kau tangata [tau ]kotoa pē ʻi he poʻuli ʻi he hala ʻoe matapā ʻi he vahaʻa ʻoe ongo ʻā maka, ʻaia ʻoku ofi ki he ngoue ʻae tuʻi; (ka ko eni naʻe ʻāʻi ʻae kolo ʻe he kakai Kalitia: ) pea naʻe ʻalu [ʻae tuʻi ]ʻi he hala ki he toafa.
5 Aber die Macht der Chaldäer jagten dem Könige nach und ergriffen ihn im blachen Felde zu Jericho; und alle Kriegsleute, die bei ihm waren, wurden von ihm zerstreuet.
Pea naʻe tuli ʻae tuʻi ʻe he tau ʻae kakai Kalitia, ʻonau maʻu atu ʻi he toafa ʻo Sioatani, ka kuo movetevete ʻene tau kotoa pē meiate ia.
6 Sie aber griffen den König und führeten ihn hinauf zum Könige von Babel gen Riblath; und sie sprachen ein Urteil über ihn.
Ko ia naʻa nau puke ʻae tuʻi, mo ʻohake ia ki he tuʻi ʻo Papilone ʻi Lipila; pea naʻa nau fakamaauʻi ia.
7 Und sie schlachteten die Kinder Zidekias vor seinen Augen und blendeten Zidekia seine Augen und banden ihn mit Ketten und führeten ihn gen Babel.
Pea naʻa nau tāmateʻi ʻae ngaahi foha ʻo Setikia ʻi hono ʻao, pea naʻe kapeʻi ʻae mata ʻo Setikia, pea haʻi ia ʻaki ʻae haʻi palasa, pea naʻe ʻave ia ki Papilone.
8 Am siebenten Tage des fünften Monden, das ist das neunzehnte Jahr Nebukadnezars, des Königs zu Babel, kam Nebusar-Adan, der Hofmeister, des Königs zu Babel Knecht, gen Jerusalem
Pea ʻi hono nima ʻoe māhina, ʻi hono fitu ʻoe ʻaho ʻoe māhina, ʻaia ko hono hongofulu ma hiva taʻu ʻoe tuʻi ko Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, naʻe haʻu ai ki Selūsalema ʻa Nepusaletani, ko e ʻeiki pule ʻoe kau leʻo, ko e tamaioʻeiki ʻae tuʻi ʻo Papilone.
9 und verbrannte das Haus des HERRN und das Haus des Königs und alle Häuser zu Jerusalem und alle großen Häuser verbrannte er mit Feuer.
Pea naʻe tutu ʻe ia ʻae fale ʻo Sihova, mo e fale ʻoe tuʻi, mo e ngaahi fale kotoa pē ʻo Selūsalema, mo e fale ʻoe tangataʻeiki kotoa pē naʻa ne tutu ia ʻaki ʻae afi.
10 Und die ganze Macht der Chaldäer, die mit dem Hofmeister war, zerbrach die Mauern um Jerusalem her.
Pea ko e tau kotoa pē ʻoe kakai Kalitia, ʻaia naʻe ʻi he ʻeiki pule ʻoe leʻo, naʻa nau holoki hifo ʻae ngaahi ʻā maka ʻo Selūsalema, ʻo takatakai.
11 Das andere Volk aber, das übrig war in der Stadt und die zum Könige von Babel fielen, und den andern Pöbel führete Nebusar-Adan, der Hofmeister, weg.
Pea ko hono toe ʻoe kakai naʻe tuku ʻi he kolo, pea mo e kau hola naʻe hoko ki he tuʻi ʻo Papilone, mo hono toenga ʻoe kakai tokolahi, naʻe fetuku ʻakinautolu ʻe Nepusaletani ko e ʻeiki pule ʻoe kau leʻo ʻo ne ʻave.
12 Und von den Geringsten im Lande ließ der Hofmeister Weingärtner und Ackerleute.
Ka naʻe tuku ʻe he ʻeiki pule ʻoe kau leʻo ʻae kakai masiva ʻoe fonua ke nau tauhi ngoue vaine, mo tō ngoue.
13 Aber die ehernen Säulen am Hause des HERRN und die Gestühle und das eherne Meer, das am Hause des HERRN war, zerbrachen die Chaldäer und führeten das Erz gen Babel.
Pea ko e ngaahi pou palasa naʻe ʻi he fale ʻo Sihova, mo e ngaahi tuʻunga, mo e ʻaiʻanga vai palasa ʻaia naʻe ʻi he fale ʻo Sihova, naʻe tā ʻo lailaiki ʻe he kakai Kalitia, ʻonau fetuku ʻae palasa ki Papilone.
14 Und die Töpfe, Schaufeln, Messer, Löffel und alle ehernen Gefäße, damit man dienete, nahmen sie weg.
Pea ko e ngaahi kulo, mo e ngaahi huo, mo e ngaahi helekosi maama, mo e ngaahi sēpuni, mo e ngaahi ipu palasa ʻaia naʻa nau fai ʻaki ʻae ngāue, naʻa nau fetuku ʻo ʻave.
15 Dazu nahm der Hofmeister die Pfannen und Becken, und was gülden und silbern war,
Mo e ngaahi ipu ʻaiʻanga afi, mo e ngaahi ipu luoluo, mo e ngaahi meʻa koula, ʻi he koula, mo e siliva ʻi he siliva, naʻe ʻave ia ʻe he ʻeiki pule ʻoe kau leʻo.
16 zwo Säulen, ein Meer und die Gestühle, die Salomo gemacht hatte zum Hause des HERRN. Es war nicht zu wägen das Erz aller dieser Gefäße.
Ko e pou ʻe ua, mo e ʻaiʻanga vai ʻe taha, mo e ngaahi tuʻunga ʻaia naʻe ngaohi ʻe Solomone ki he fale ʻo Sihova: ko e palasa ʻoe ngaahi meʻa ni naʻe ʻikai faʻa lau hono mamafa.
17 Achtzehn Ellen hoch war eine Säule, und ihr Knauf drauf war auch ehern und drei Ellen hoch, und die Reife und Granatäpfel an dem Knauf umher war alles ehern. Auf die Weise war auch die andere Säule mit den Reifen.
Ko hono lōloa ʻoe pou ʻe taha ko e hanga ʻe tolungofulu ma ono; pea ko e ʻuluʻi pou ko e palasa ia: pea ko e ʻuluʻi pou ko e hanga ia ʻe ono; pea naʻe palasa kotoa pē ʻae ngāue fihifihi mo e ngaahi fuaʻi ʻakau naʻe takatakai ʻi he ʻuluʻi pou: pea naʻe tatau mo ia ʻae ngāue fihifihi ʻi hono ua ʻoe pou.
18 Und der Hofmeister nahm den Priester Seraja der ersten Ordnung und den Priester Zephanja der andern Ordnung und drei Türhüter
Pea naʻe ʻave ʻe he ʻeiki pule ʻoe kau leʻo ʻa Selaia ko e taulaʻeiki lahi, mo Sefanaia ko hono ua ʻoe taulaʻeiki, mo e kau leʻo matapā ʻe toko tolu.
19 und einen Kämmerer aus der Stadt, der gesetzt war über die Kriegsmänner, und fünf Männer, die stets vor dem Könige waren, die in der Stadt funden wurden, und Sopher, den Feldhauptmann, der das Volk im Lande kriegen lehrete, und sechzig Mann vom Volk auf dem Lande, die in der Stadt funden wurden:
Pea naʻe ʻave ʻe ia mei he kolo ʻae matāpule ʻe taha naʻe pule ki he kau tangata tau, mo e kau tangata ʻe toko nima ʻokinautolu naʻe ʻi he ʻao ʻoe tuʻi, ʻaia naʻe ʻilo ʻi he kolo, mo e tangata naʻe tuʻu ki muʻa ʻi he kau tangata tohi ʻoe tau, ʻaia naʻe tānaki ʻae kakai ʻoe fonua, mo e kau tangata ʻe toko onongofulu ʻoe kakai ʻoe fonua ʻaia naʻe ʻilo ʻi he kolo:
20 diese nahm Nebusar-Adan, der Hofmeister, und brachte sie zum Könige von Babel gen Riblath.
Naʻe ʻave ʻakinautolu ni ʻe Nepusaletani, ko e ʻeiki pule ʻoe kau leʻo, pea ne ʻomi ʻakinautolu ki he tuʻi ʻo Papilone ki Lipila.
21 Und der König von Babel schlug sie tot zu Riblath im Lande Hemath. Also ward Juda weggeführet aus seinem Lande.
Pea naʻe taaʻi ʻakinautolu ʻe he tuʻi ʻo Papilone, ʻo ne tāmateʻi ʻakinautolu ʻi Lipila ʻi he fonua ʻo Hemati. Naʻe pehē ʻae fetuku ʻae kakai Siuta ke mamaʻo mei honau fonua.
22 Aber über das übrige Volk im Lande Juda, das Nebukadnezar, der König von Babel, überließ, setzte er Gedalja, den Sohn Ahikams, des Sohns Saphans.
Pea ko e kakai ʻoe fonua ʻaia naʻe toe ʻi he fonua ʻo Siuta, ʻaia naʻe tuku ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, naʻe fakanofo ke pule kiate kinautolu ʻa Ketalia ko e foha ʻo ʻAhikami, ko e foha ʻo Safani.
23 Da nun all das Kriegsvolk, Hauptleute und die Männer höreten, daß der König von Babel Gedalja gesetzt hatte, kamen sie zu Gedalja gen Mizpa, nämlich Ismael, der Sohn Nethanjas, und Johanan, der Sohn Kareahs, und Seraja, der Sohn Thanhumeths, der Netophathiter, und Jaesanja, der Sohn Maechathis, samt ihren Männern.
Pea ʻi he fanongo ʻae ngaahi ʻeiki naʻe pule ki he ngaahi kongakau, ʻakinautolu mo ʻenau kakai, ʻo pehē kuo fakanofo ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻa Ketalia ke pule ia, naʻe haʻu ai kia Ketalia ʻi Misipa, ʻio, ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Netania, mo Sohanani ko e foha ʻo Kalia, mo Selaia ko e foha ʻo Tanumeti ko e tangata Nitofa, mo Seasania ko e foha ʻoe tangata ʻo Meaka, ʻakinautolu mo ʻenau kakai.
24 Und Gedalja schwur ihnen und ihren Männern und sprach zu ihnen: Fürchtet euch nicht, untertan zu sein den Chaldäern; bleibet im Lande und seid untertänig dem Könige von Babel, so wird's euch wohlgehen.
Pea naʻe fuakava ʻa Ketalia kiate kinautolu, pea mo ʻenau kakai, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “ʻOua naʻa mou manavahē ke hoko ko e kau tamaioʻeiki ki he kakai Kalitia: nofo ʻi he fonua, pea tauhi ʻae tuʻi ʻo Papilone; pea te mou lelei ai.”
25 Aber im siebenten Monden kam Ismael, der Sohn Nethanjas, des Sohns Elisamas, von königlichem Geschlecht, und zehn Männer mit ihm und schlugen Gedalja tot, dazu die Juden und Chaldäer, die bei ihm waren zu Mizpa.
Ka naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono fitu ʻoe māhina, naʻe haʻu ai ʻa ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Netania, ko e foha ʻo ʻIlisama ʻi he hako ʻoe tuʻi, ko ia mo e kau tangata ʻe toko hongofulu, ʻo ne taaʻi ʻa Ketalia, pea pekia ai ia, mo e kau Siu mo e kau Kalitia naʻe ʻiate ia ʻi Misipa.
26 Da machten sich auf alles Volk, beide klein und groß, und die Obersten des Krieges, und kamen nach Ägypten; denn sie fürchteten sich vor den Chaldäern.
Pea naʻe tuʻu hake ʻae kakai kotoa pē, ʻae siʻi mo e lahi, mo e ngaahi ʻeiki ʻoe ngaahi kautau, pea naʻa nau haʻu ki ʻIsipite; he naʻa nau manavahē ki he kakai Kalitia.
27 Aber im siebenunddreißigsten Jahr, nachdem Jojachin, der König Judas, weggeführet war, am siebenundzwanzigsten Tage des zwölften Monden, hub Evil-Merodach, der König zu Babel, im ersten Jahr seines Königreichs, das Haupt Jojachins, des Königs Judas, aus dem Kerker hervor.
Pea ʻi hono tolungofulu ma fitu ʻoe taʻu ʻoe nofo pōpula ʻa Sihoiakini ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe māhina, ʻi he ʻaho ʻe uofulu ma fitu ʻoe māhina, ʻi he taʻu naʻe kamata ʻene pule ʻa Ivili-Melotaki ko e tuʻi ʻo Papilone, naʻa ne hiki hake ʻae ʻulu ʻo Sihoiakini ko e tuʻi ʻo Siuta mei he fale fakapōpula:
28 Und redete freundlich mit ihm und setzte seinen Stuhl über die Stühle der Könige, die bei ihm waren zu Babel;
Pea naʻa ne lea ʻofa kiate ia, pea naʻa ne hiki hono nofoʻa fakatuʻi ke māʻolunga ʻi he ngaahi nofoʻa fakatuʻi ʻoe ngaahi tuʻi naʻe nofo mo ia ʻi Papilone;
29 und wandelte die Kleider seines Gefängnisses; und er aß allewege vor ihm sein Leben lang;
Pea naʻe fetongi hono ngaahi kofu fakafalepōpula: pea naʻe kai mā ia ʻi hono ʻao ʻi he ngaahi ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui.
30 und bestimmte ihm sein Teil, das man ihm allewege gab vom Könige, auf einen jeglichen Tag sein ganz Leben lang.
Pea ko ʻene meʻakai naʻe tufa maʻuaipē mei he tuʻi, ko e tufakanga ki he ʻaho taki taha, ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui.

< 2 Koenige 25 >