< Sacharja 2 >

1 Ich blickte auf und sah, da zeigte sich auf einmal ein Mann, der in seiner Hand eine Meßschnur hielt.
Naʻa ku toe hanga hake hoku mata, pea u sio, pea vakai, ko e tangata naʻe ʻi hono nima ʻae afo ko e fua.
2 Als ich nun fragte: Wohin willst du gehen? sprach er zu mir: Jerusalem zu messen, um zu sehen, wie groß seine Breite und wie groß seine Länge sei.
Pea naʻaku fehuʻi kiate ia, “Ko hoʻo ʻalu ʻena ki fē?” Pea naʻa ne pehē mai kiate au, “Ke fua ʻa Selūsalema mo vakai pe ʻoku fēfē hono māukupu, pea fēfē mo hono lōloa ʻo ia.”
3 Da trat auf einmal der Engel, der mit mir redete, hervor, und ein anderer Engel trat auf, ihm gegenüber;
Pea ʻiloange naʻe ʻalu atu ʻae ʻāngelo ʻaia naʻa ma talanoa, pea ʻalu atu mo e ʻāngelo ʻe taha ko hono fakafetaulaki.
4 zu dem sprach er: Lauf, sage jenem jungen Manne dort Folgendes: Frei und offen wird Jerusalem daliegen wegen der darin befindlichen Menge von Menschen und Vieh,
Pea ne pehē mai kiate ia, “Lele mo lea ki he tangata talavou na,” ʻo pehē, “ʻE kakai ʻa Selūsalema ʻo tatau mo e ngaahi potu kakai ʻoku ʻikai ʻāʻi, koeʻuhi ko hono tokolahi ʻoe kakai mo e fanga manu ʻi ai:
5 und ich selbst, ist der Spruch Jahwes, will ihm ringsum als eine feurige Mauer dienen und mich herrlich in ihm erzeigen!
‌ʻE ʻoku pehē ʻe Sihova, Te u hangē au ko e ʻa afi ʻoku takatakai ʻiate ia, pea ko au ko e nāunau ʻi hono lotolotonga.”
6 Ha, ha! Flieht doch aus dem nordischen Land, ist der Spruch Jahwes; denn wie in die vier Winde des Himmels habe ich euch zerstreut, ist der Spruch Jahwes.
“ʻE! ʻE! hola mei he fonua ʻi he potu tokelau, ʻoku pehē ʻe Sihova! He kuo u fakamovete ʻakimoutolu ʻo hangē ko e matangi ki he feituʻu ʻe fā ʻoe langi: ʻoku pehē ʻe Sihova.
7 Ha! Nach Zion rettet euch, die ihr in Babel wohnt!
‌ʻE Saione, fakamoʻui koe, ʻa koe ʻoku nonofo mo e ʻofefine ʻo Papilone.”
8 Denn so hat Jahwe der Heerscharen geboten, hat auf Ruhm mich ausgesandt zu den Völkern, die euch plünderten; denn wer euch antastet, tastet seinen Augapfel an!
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Ko e meʻa ʻi he nāunau kuo ne fekau atu au ki he ngaahi puleʻanga ʻaia naʻe maumauʻi koe: he ko ia ʻoku ala kiate kimoutolu ʻoku ne ala ki he kanoʻi mata ʻuli ʻo hoku mata.”
9 Denn fürwahr, ich will meine Hand über sie schwingen, daß Sie eine Beute ihrer Unterthanen werden sollen, und ihr erkennet, daß mich Jahwe der Heerscharen gesandt hat!
He vakai, te u tupeʻi hoku nima kiate kinautolu, pea ʻe vete ʻakinautolu ʻe heʻenau kau tamaioʻeiki: pea te mou ʻilo ai kuo fekau au ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
10 Juble und freue dich, Tochter Zion! Denn alsbald erscheine ich, um in deiner Mitte zu wohnen, ist der Spruch Jahwes.
“ʻE taʻahine ʻo Saione, hiva mo fakafiefia: he ʻoku pehē ʻe Sihova, vakai ʻoku ou haʻu, pea te u nofo ʻi ho lotolotonga ʻoʻou.”
11 Da werden sich dann an jenem Tage viele Völker an Jahwe anschließen, um zu seinem Volke zu gehören und mitten unter dir zu wohnen, und du wirst daran erkennen, daß mich Jahwe der Heerscharen zu dir gesandt hat.
Pea ʻe lahi ʻae puleʻanga ʻe kau mo Sihova ʻi he ʻaho ko ia, pea nau hoko ko hoku kakai; pea te u nofo ʻi ho lotolotonga ʻoʻou, pea te ke ʻilo ai kuo fekau au kiate koe, ʻE Sihova ʻoe ngaahi kautau.
12 Jahwe wird Juda als sein Erbteil auf dem heiligen Boden in Besitz nehmen und Jerusalem wiederum erwählen.
Pea ʻe maʻu ʻe Sihova ʻa Siuta, ko hono tofiʻa, ʻi he fonua māʻoniʻoni, pea te ne toe fili ʻa Selūsalema.
13 Alles Fleisch sei stille vor Jahwe! Denn er hat sich aufgemacht aus seiner heiligen Wohnung.
Ke longo hifo ʻae kakai kotoa pē ʻi he ʻao ʻo Sihova! He kuo tuʻu hake ia mo hono ʻafioʻanga māʻoniʻoni.

< Sacharja 2 >