< Psalm 132 >

1 Wallfahrtslieder. Gedenke, Jahwe, David, all' seine Mühsal!
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 ihm, der Jahwe schwur, dem Starken Jakobs gelobte:
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 “Ich will mein Wohngezelt nicht betreten, noch das Bett meines Lagers besteigen,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 “will meinen Augen keinen Schlaf gönnen, meinen Wimpern keinen Schlummer,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 “bis ich für Jahwe eine Stätte gefunden, eine Wohnung für den Starken Jakobs.”
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Siehe, wir haben von ihr gehört in Ephrat, haben sie gefunden in Waldgefilden.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Laßt uns in seine Wohnung eingehen, vor dem Schemel seiner Füße niederfallen!
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Brich auf, Jahwe, nach deiner Ruhestätte, du und deine mächtige Lade!
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Deine Priester seien angethan mit rechtem Verhalten, und deine Frommen mögen jubeln!
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Um deines Knechtes Davids willen weise deinen Gesalbten nicht ab!
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Jahwe hat David einen wahrhaftigen Eid geschworen, von dem er nicht abgehen wird: “Einen, der deinem Leib entsprossen, will ich auf deinen Thron setzen!”
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Wenn deine Söhne meinen Bund beobachten und meine Zeugnisse, die ich sie lehren werde, so sollen auch ihre Söhne für immer auf deinem Throne sitzen.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Denn Jahwe hat Zion erwählt, hat es zum Wohnsitze für sich begehrt:
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 “Dies ist für immer meine Ruhestätte; hier will ich wohnen, denn nach ihr verlangte ich.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 “Ich will Zion reichlich segnen, ihre Armen mit Brot sättigen.
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 “Ihre Priester will ich mit Heil bekleiden, und ihre Frommen sollen fröhlich jubeln.
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 “Daselbst will ich David Macht verleihen, eine Leuchte zurichten meinem Gesalbten.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 “Seine Feinde will ich in Schande kleiden, doch auf ihm soll seine Krone glänzen!”
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< Psalm 132 >