< Psalm 132 >

1 Ein Stufenlied. - Sei, Herr, zugunsten Davids eingedenk all dessen, was er gesprochen,
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 wie er dem Herrn geschworen, dem Starken Jakobs hat gelobt:
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 "Ich gehe nimmer in mein Wohngezelt, besteige nicht mein Ruhebett,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 Versage meinen Augen Schlaf und Schlummer meinen Augenwimpern,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 bis daß ich eine Stätte finde für den Herrn, für Jakobs Starken eine Wohnung." -
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Nun hörten wir davon zu Ephrat und fanden sie im Waldgefilde.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 "Zu seiner Wohnung laßt uns gehen, vor seiner Füße Schemel niederfallen!"
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Auf, Herr, zu Deiner Ruhestätte, Du und die Lade Deiner Herrscherwürde!
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Mit Heil laß Deine Priester sich bekleiden, und Deine Frommen mögen jubeln! -
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Um David, Deines Dieners willen, weis nicht zurück, den Du gesalbt!"
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Der Herr schwur David Dauer zu. Er geht davon nicht ab. "Auf deinen Thron erheb ich einen von deiner Leibesfrucht.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Bewahren deine Söhne meinen Bund und meine Zeugnisse, wie ich sie lehre, dann dürfen ihre Söhne allezeit auf deinem Throne sitzen!" -
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Der Herr hat Sion sich erkoren, zum Wohnsitz sich ersehen:
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 "Das sei in Ewigkeit mein Ruhesitz, ich throne hier; denn hier gefällt es mir.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Ich segne seine Jugend und gebe seinen Armen Brot in Fülle.
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 Mit Heil bekleid ich seine Priester, und frohe Lust sei seiner Frommen Teil!
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Ich lasse Davids Macht ersprossen, dem richt ich eine Leuchte her, den ich gesalbt.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 In Schande hüll ich seine Feinde, dieweil auf ihm ein Diadem erglänzt."
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< Psalm 132 >