< Psalm 107 >

1 "Dem Herrn sagt Dank! Denn er ist gut. Auf ewig währet seine Huld."
E MILILANI aku ia Iehova, no ka mea, ua maikai ia; Ua mau loa no hoi kona lokomaikai.
2 So singen die vom Herrn Erlösten, die er aus Feindes Hand befreit
E olelo mai no ka poe i hoolapanaiia e Iehova, Ka poe hoi ana i hoolapanai ai, mai ka lima mai o ka enemi.
3 und aus den Ländern sammelt von Morgen, Abend, Mitternacht und Süden. -
No ka mea, ua hooili mai oia ia lakou mai na aina mai, Mai ka hikina, a me ke komohana mai, E mai ke kukulu akau, a mai ke kai mai.
4 Sie irren in der Steppenwüste und finden keine Bahn zur Wohnstatt hin.
Kuewa wale lakou ma ka waonahele, Ma ke ala waoakua hoi; Aole i loaa ia lakou ke kulanakauhale kahi e noho ai.
5 Sie leiden Durst und Hunger, und ihre Seele sinkt darob in Ohnmacht.
Pololi iho la lakou, a makewai hoi, A maule ko lakou uhane iloko o lakou.
6 Sie schreien zu dem Herrn in ihrer Not; Er rettet sie aus ihren Ängsten
Alaila, kahea aku lakou ia Iehova iloko o ko lakou pilikia, A hoopakele mai oia ia lakou i ko lakou popilikia ana.
7 und leitet sie auf rechtem Wege, die Wohnstatt zu erreichen.
Alakai mai la oia ia lakou ma ke ala pono, I hiki ai lakou i ke kulanakauhale, kahi e noho ai.
8 Sie sollen dankbar sein dem Herrn für seine Gnade, für seine Wunder an den Menschenkindern,
E mililani aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
9 daß er ihr Lechzen stillt und ihren Hunger mit dem Nötigen befriedigt! -
No ka mea, nana no i hookena i ka uhane makewai, A nana hoi i hoomaona i ka uhane pololi i ka maikai.
10 In Finsternis und Todesschatten sitzen sie, gebannt in Elend und in Eisen;
O ka poe i noho ma ka pouli, ma ka malu hoi o ka make, A paa no hoi i ka popilikia a me ka hao;
11 denn Gottes Worten widerspenstig, verschmähen sie des Höchsten Rat.
No ka mea, ua kipi lakou i na olelo a ke Akua, A ua hoowahawaha i ke ao ana mai o ka Mea kiekie;
12 Durch Mühsal beugt er ihren Sinn; sie werden machtlos; niemand hilft.
Alaila hookulou oia i ko lakou naau i ka luhi, Hina iho la lakou ilalo, aohe mea nana e kokua.
13 Sie schrein zum Herrn in ihrer Not; er rettet sie aus ihren Ängsten.
Alaila, hea aku lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoola mai oia ia lakou i ko lakou popilikia ana.
14 Aus Finsternis und Todesschatten führt er sie, und ihre Fesseln sprengt er auf.
Hoopuka mai la oia ia lakou mailoko mai o ka pouli a me ka malu o ka make, A uhai hoi i ko lakou mea i paa ai.
15 Sie sollen dankbar sein dem Herrn für seine Gnade, für seine Wunder an den Menschenkindern,
E hoalohaloha aku na kanaka ia Iehova, no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
16 daß er zertrümmert eherne Pforten und Eisenriegel bricht! -
No ka mea, ua wawahi oia i na pani keleawe o na pukapa A ua uhai no hoi oia i na kaola kipuka hao.
17 Die Kranken leiden schwer ob ihres Sündenwandels und wegen ihrer Missetaten,
O ka poe i lalau ma ka aoao o ka poe hewa, A me ka lawehala, ua hoopilikiaia lakou.
18 daß sie vor jeder Speise ekelt und sie des Todes Pforten schon berühren.
Hoopailua no ko lakou uhane i na mea ai a pau; A hookokoke no lakou i na pukapa o ka make.
19 Sie schreien zu dem Herrn in ihrer Not; er rettet sie aus ihren Ängsten.
Alaila, hea aku no lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoola mai no oia ia lakou i ko lakou popilikia.
20 Er schickt sein Wort, macht sie gesund und rettet sie vor ihren Grüften.
Haawi mai la oia i kana olelo, a hoala iho la ia lakou, A hoopakele no hoi ia lakou, mai ko lakou lua aku.
21 Sie sollen dankbar sein dem Herrn für seine Gnade, für seine Wunder an den Menschenkindern,
E hoalohaloha aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
22 ihm Dankesopfer bringen, jubelnd seine Taten künden! -
E mohai aku no hoi lakou i ka mohai o ke aloha, A e hoike aku i kana mau hana me ka hauoli.
23 Die auf der See in Schiffen fahren und ihr Geschäft auf großen Wassern treiben,
O ka poe iho ilalo i ka moana, ma na moku, A hana i ka hana ma na moana nui;
24 erblicken hier des Herren Werke und seine Wunder mit der tiefen Flut.
Ua ike no keia poe i na hana o Iehova, A mo kana mau mea kupanaha ma ka hohonu.
25 Ein Sturm erhebt sich auf sein Wort, und seine Wellen türmen sich.
No ka mea, olelo wale mai oia, a hoala i ka makani kupikipikio, A piipii aku la na ale.
26 Sie steigen bis zum Himmel, fahren in die Tiefen. Ihr Leben ist gefährdet.
Pii aku la lakou i ka lani, a iho ilalo i ka hohonu: A hehee ko lakou uhane i ka ino.
27 Sie tanzen, schwanken wie Betrunkene. Dahin ist ihre ganze Kunst.
Hikaka lakou i o, a ia nei, a kunewanewa hoi e like me ke kanaka ona, A pau wale aku no ko lakou akamai.
28 Sie schrein zum Herrn in ihrer Not; er rettet sie aus ihren Ängsten.
Alaila, hea aku lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoopakele mai oia ia lakou, mailoko mai o ko lakou popilikia.
29 Er macht den Sturm zum Säuselwind; da legen sich des Meeres Wellen.
Hoolilo no oia i ka ino i pohu, A malie loa iho la na ale.
30 Sie jubeln, daß sie stille liegen und er sie an ihr Endziel führt.
Alaila, lealea lakou, no ka mea, ua malie; A hoopae no oia ia lakou ma ke awa a lakou e makemake ai.
31 Sie sollen dankbar sein dem Herrn für seine Gnade, für seine Wunder an den Menschenkindern
E mililani aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
32 und ihn vor allem Volk erheben und ihn im Kreis der Alten loben! -
E hapai no hoi ia ia ma ka ahakanaka, A e halelu aku ia ia ma ke anaina o ka poe kahiko.
33 Er macht zur Wüste Ströme, zu dürrem Lande Quellenorte,
Hoolilo no oia i na muliwai i waonahele, A me na waipuna i aina maloo;
34 ein fruchtbar Land zum salzigen Grund, der Bosheit der Bewohner wegen.
A me ka aina hua nui, i aina hua ole, No ka hewa o ka poe e noho ana malaila.
35 Er macht zum Wasserteich die Wüste und dürres Land zum Quellenort;
A hoolilo no hoi oia i ka waonahele, i wai lana, A me ka aina maloo hoi i wai puna.
36 die Hungrigen läßt er hier wohnen; Sie bauen eine Wohnstatt dort,
Malaila no oia e hoonoho ai i ka poe pololi, A hoomakaukau no hoi lakou i kulanakauhale, kahi e noho ai;
37 besäen Felder, pflanzen Weinberge, die lohnend Früchte tragen.
A lulu no hoi lakou ma na mahinaai, A kauu iho no i na mala waina, A haawiia mai ka hua i hoohuaia'i.
38 Er segnet sie, daß sie sich riesig mehren, und läßt ihr Vieh sich nicht vermindern.
Hoomaikai mai la oia ia lakou, a kawowo nui ae la; Aole ia i hoemi i ka lakou poe holoholona.
39 Vermindern sie sich, werden sie gebeugt von Druck und Elend und von Jammer,
A mahope, hooemiia lakou, a hoohaahania no hoi, No ka hookaumahaia, a me ka hewa, a me ka pilikia.
40 dann gießt auf Fürsten er Verachtung aus und führt sie in die unwegsame Öde.
Ninini mai oia i ka hoomaau maluna o na'lii, A alakai no hoi oia ia lakou ma kahi mehameha, ala ole.
41 Doch aus dem Elend hebt er Arme auf und macht Geschlechter Herden gleich.
Hookiekie nae oia i ka poe hune mailoko aku o ka pilikia, A hoolilo i kona mau ohana, me he ohana hipa la.
42 Das sehen Redliche und freuen sich, und jeder Frevelmund verstummt. -
E ike aku no ka poe pono, a e lealea lakou; A e paa no ka nuku o ka hewa a pau.
43 Wer weise ist, beachtet dies, und Anerkennung finden so des Herren Gnadentaten.
Owai la ka mea akamai, a malama i keia mau mea! O lakou ka i hoomaopopo i ka lokomaikai o Iehova.

< Psalm 107 >