< Josua 6 >

1 Jericho aber war eine Sperrfestung. Nun wurde es von den Israeliten eingeschlossen. Und niemand konnte aus noch ein.
Pea ko eni, naʻe tāpuni maʻu ʻa Seliko koeʻuhi ko e fānau ʻa ʻIsileli: naʻe ʻikai hū kituʻa ha tokotaha, pe hū ha tokotaha ki loto.
2 Da sprach der Herr zu Josue: "Jetzt gebe ich Jericho in deine Hand nebst seinem König und den Kriegern.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Siosiua, “Vakai, Kuo u tuku ʻa Seliko ki ho nima, mo hono tuʻi, mo e kau tangata toʻa ʻo ia.
3 Zieht um die Stadt, ihr Streiter all! Zieht einmal um die Stadt! So sollst du sechs Tage tun.
Pea ko kimoutolu ʻae kau tangata tau kotoa pē, te mou ʻāʻi ʻae kolo, ʻo ʻalu ʻo takatakai ʻo tuʻo taha. Pea ke fai pehē pe ʻi he ʻaho ʻe ono.
4 Und sieben Priester sollen sieben Lärmhörner vor der Lade tragen! Am siebten Tage sollt ihr siebenmal um die Stadt ziehen, und die Priester sollen in die Hörner stoßen!
Pea ʻe fua ʻe he taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava ʻae meʻalea ʻe fitu, ko e nifo ʻoe sipitangata: pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho te mou ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo ke liunga fitu, pea ʻe ifi ʻe he kau taulaʻeiki ʻae meʻalea.
5 Wenn das Lärmhorn anhaltend ertönt und wenn ihr den Hörnerschall hört, dann soll das ganze Volk ein gewaltiges Geschrei erheben! Dann stürzt die Stadtmauer in sich zusammen, und das Volk kann einziehen, jeder, wo er steht."
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka nau ka ifi fakamānavaloloaʻaki ʻae meʻalea ko e nifo ʻoe sipitangata, pea ka mou ka ongoʻi ʻae longoaʻa ʻoe meʻalea, ʻe kaila ʻe he kakai kotoa pē ʻi he fuʻu kaila lahi; pea ʻe hinga lafalafa ai ʻae ʻā ʻoe kolo, pea ʻe ʻalu hake fakahangatonu atu ki ai ʻae tangata kotoa pē.”
6 Josue, Nuns Sohn, berief nun die Priester und sprach zu ihnen: "Tragt die Bundeslade! Sieben Priester sollen sieben Lärmhörner vor des Herrn Lade tragen!"
Pea naʻe fekau ʻe Siosiua, ko e foha ʻo Nuni ki he kau taulaʻeiki, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Mou toʻo hake ʻae puha ʻoe fuakava, pea ke fua ʻe he taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻae meʻalea ʻe fitu ko e nifo ʻoe sipitangata, ʻi he ʻao ʻoe puha tapu ʻo Sihova.”
7 Und sie sprachen zum Volke: "Zieht rings um die Stadt! Die Vorhut soll vor des Herrn Lade herziehen!"
Pea pehē ʻe ia ki he kakai, “Mou ʻalu atu, ʻo kāpui ʻae kolo, pea ko ia ʻoku toʻo mahafutau ke ʻalu muʻomuʻa ia ʻi he puha tapu ʻo Sihova.”
8 Es geschah, wie Josue zum Volke gesagt hatte. Die sieben Priester, die die sieben Lärmhörner vor dem Herrn trugen, zogen einher und stießen in die Hörner, und die Bundeslade des Herrn kam hinter ihnen.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae lea ʻa Siosiua, ki he kakai, ko e kau taulaʻeiki ʻe toko fitu, ʻaia naʻe fua ʻae meʻalea ʻe fitu, ʻae nifo ʻoe sipitangata, naʻa nau ʻalu muʻomuʻa ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo ifi ʻae ngaahi meʻalea: pea naʻe muimui ʻiate kinautolu ʻae puha ʻoe fuakava ʻa Sihova.
9 Die Vorhut aber ging vor den in die Hörner stoßenden Priestern, und die Nachhut ging hinter der Lade, fort und fort in die Hörner stoßend.
Pea naʻe ʻalu muʻomuʻa ʻae kau tangata toʻo mahafutau ʻi he kau taulaʻeiki naʻe ifi ʻae meʻalea, pea naʻe muimui ʻi he puha ʻae tau lahi, naʻe fai ʻae ʻalu atu mo e ifi ʻaki ʻae meʻalea.
10 Dem Volke aber gebot Josue: "Ihr sollt nicht lärmen und eure Stimme nicht hören lassen! Kein Laut soll aus eurem Mund kommen, bis ich euch sage: 'Schreit!' Dann erhebt das Kriegsgeschrei!"
Pea kuo ʻosi hono fekau ʻe Siosiua ki he kakai, ʻo pehē, ʻoua naʻa mou kaila, pe fai ha longoaʻa ʻaki homou leʻo, pea ʻoua naʻa ʻalu atu ha lea mei homou ngutu, kaeʻoua ke hokosia ʻae ʻaho ʻaia te u fekau ke mou kaila; pea te mou toki kaila.
11 So ließ er die Lade des Herrn einmal rings um die Stadt gehen. Dann gingen sie ins Lager und nächtigten im Lager.
Ko ia, naʻe ʻalu takatakai ʻi he kolo ʻae puha tapu ʻo Sihova, ʻo ʻalu fakatakamilo tuʻo taha: pea naʻa nau toe haʻu ki he ʻapitanga, ʻo mohe ʻi he ʻapitanga.
12 Josue aber stand früh am Morgen auf; da nahmen die Priester die Lade des Herrn.
Pea naʻe tuʻu hengihengi hake ʻa Siosiua ʻi he pongipongi, pea toʻo hake ʻe he kau taulaʻeiki ʻae puha tapu ʻo Sihova.
13 Die sieben Priester, die Träger der sieben Lärmhörner vor des Herrn Lade, zogen hin und stießen fort und fort in die Hörner. Die Vorhut ging vor ihnen her, und die Nachhut folgte der Lade des Herrn, fort und fort in die Hörner stoßend.
Pea naʻe ʻaluʻalu maʻu pe ʻae kau taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻo muʻomuʻa ʻi he puha ʻo Sihova ʻonau toʻo ʻae meʻalea ʻe fitu ko e nifo ʻoe sipitangata, ʻo ifi pe ʻae ngaahi meʻalea: pea naʻe ʻalu muʻomuʻa ʻiate kinautolu ʻae kau tangata toʻo mahafutau: pea muimui ʻi he puha tapu ʻo Sihova ʻae tau lahi, kae ʻalu ai pe ʻae kau taulaʻeiki ʻo ifi ʻaki ʻae meʻalea.
14 Sie zogen auch am zweiten Tage einmal um die Stadt und kehrten dann ins Lager zurück. So taten sie sechs Tage.
Pea ko hono ua ʻoe ʻaho naʻa nau takatakai ʻae kolo ʻo tuʻo taha, pea toe haʻu ki he ʻapitanga: pea naʻa nau fai pehē pe ʻi he ʻaho ʻe ono.
15 Am siebten Tage aber erhoben sie sich bei Anbruch der Morgenröte und zogen nach dieser Ordnung siebenmal um die Stadt. Nur an diesem Tage umzogen sie siebenmal die Stadt.
Pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho naʻe hoko ʻo pehē, naʻa nau tuʻu hengihengi hake ʻo feʻunga mo e maʻa ʻae ʻaho, ʻonau takatakai pehē pe ʻae kolo ke liunga fitu: ka ko e ʻaho pē taha ko ia naʻa nau ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo ʻo liunga fitu.
16 Beim siebtenmal stießen die Priester in die Hörner, und Josue rief dem Volke zu: "Macht ein Geschrei! Denn der Herr gibt die Stadt in eure Hand.
Pea ʻi hono liunga fitu naʻe pehē, ʻi he ifi ʻe he kau taulaʻeiki ʻae ngaahi meʻalea, naʻe pehē ʻe Siosiua ki he kakai, “Mou kaila; he kuo foaki kiate kimoutolu ʻe Sihova ʻae kolo.
17 Die Stadt aber und alles, was darin ist, sei dem Herrn gebannt! Nur die Wirtin Rachab soll am Leben bleiben nebst allen, die bei ihr im Hause sind! Denn sie hat die Boten versteckt, die wir gesandt.
Pea ʻe fakamalaʻiaʻi ʻae kolo, ʻaia mo ia kotoa pē ʻoku ʻi ai kia Sihova: ka ʻe moʻui ʻa Lehapi pē, ko e angahala, ko ia mo ia kotoa pē ʻoku ʻiate ia ʻi he fale, ko e meʻa ʻi heʻene fufū ʻae ongo mataki naʻa tau fekau.
18 Hütet euch aber vor dem Banngut, daß ihr es nicht verschiebt und von dem Banngut nehmt! Ihr brächtet damit das Lager Israels in den Bann und stürztet es ins Unglück.
Pea ko kimoutolu, mou taʻofi muʻa ʻakimoutolu mei he meʻa malaʻia, telia naʻa mou fakamalaʻiaʻi ʻakimoutolu, ʻi hoʻomou ala ki he meʻa malaʻia, ʻo fakamalaʻiaʻi ʻae ʻapitanga ʻo ʻIsileli, ʻo fakamamahiʻi ia.
19 Alles Silber und Gold, alles eherne und eiserne Gerät sei dem Herrn geweiht! In den Schatz des Herrn soll es kommen!"
Ka ko e siliva kotoa pē, mo e koula, mo e ngaahi ipu palasa mo e ʻaione, kuo fakatapui kia Sihova: ʻe ʻomi ia kotoa pē ki he fale koloa ʻo Sihova.”
20 Da erhob das Volk ein Geschrei, und sie stießen in die Hörner. Als das Volk nämlich den Hörnerschall vernahm, erhob das Volk ein gewaltiges Geschrei. Da stürzte die Mauer in sich zusammen. Und das Volk zog in die Stadt, wo jeder gerade stand. So nahmen sie die Stadt ein.
Ko ia naʻe kaila ʻae kakai ʻi he ifi ʻae meʻalea ʻe he kau taulaʻeiki: pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he fanongo ʻae kakai ki he ifi ʻoe meʻalea, pea kaila ʻe he kakai ʻi he fuʻu kaila lahi, naʻe hinga lafalafa ʻae ā ki lalo, pea ʻalu hangatonu hake ʻae kakai ki loto kolo, ʻo ʻalu hangatonu atu ʻae tangata kotoa pē, ʻonau maʻu ʻae kolo.
21 Und sie bannten alles in der Stadt, Mann und Weib, jung und alt, Rinder, Schafe und Esel mit des Schwertes Schärfe.
Pea naʻa nau fakaʻauha ʻaia kotoa pē naʻe ʻi he kolo, ʻae tangata mo e fefine, ʻae talavou mo e mātuʻa, mo e fanga pulu, mo e ʻasi, mo e sipi, ʻaki ʻae mata ʻoe heletā.
22 Den beiden Männern aber, die die Gegend erforscht hatten, hatte Josue gesagt: "Geht in das Haus jener Wirtin und holt das Weib mit all den Seinigen von da heraus, wie ihr ihr geschworen habt!"
Ka naʻe fekau ʻe Siosiua ki he ongo tangata naʻe mataki ʻae fonua, “Mo hū ki he fale ʻoe fefine angahala, pea ʻomi mei ai ʻae fefine, mo ia kotoa pē ʻoku ne maʻu ʻo hangē ko hoʻomo fuakava kiate ia.”
23 Da gingen die jungen Männer, die Kundschafter, hin und führten Rachab, ihren Vater, ihre Mutter, ihre Brüder und all die Ihrigen heraus. Ihre ganze Sippe führten sie heraus; dann brachten sie diese außerhalb des Lagers Israels.
Pea naʻe hū ki ai ʻae ongo talavou ʻaia ko e ongo mataki, ʻo ʻomi kituʻa ʻa Lehapi, mo ʻene tamai, mo ʻene faʻē, mo hono ngaahi kāinga, mo ia kotoa pē naʻa ne maʻu; pea naʻa nau ʻomi kituʻa hono ngaahi kāinga, ʻo tuku ʻakinautolu ʻi he tuʻa ʻapitanga ʻo ʻIsileli.
24 Die Stadt aber und alles, was darin, steckten sie in Brand. Nur das Silber und Gold, die ehernen und eisernen Geräte gaben sie in den Schatz des Herrn.
Pea naʻa nau tutu ʻae kolo ʻaki ʻae afi, mo ia kotoa pē naʻe ʻi ai: ka ko e koula, mo e siliva, mo e ngaahi ipu palasa mo e ʻaione, naʻa nau tuku ki he fale koloa ʻo Sihova.
25 Die Wirtin Rachab aber, ihr Vaterhaus und all die Ihrigen hatte Josue leben lassen. Und so blieb sie unter den Israeliten bis auf diesen Tag, weil sie die Boten versteckt hatte, die Josue gesandt, Jericho auszuspähen.
Pea naʻe fakamoʻui ʻe Siosiua ʻa Lehapi ko e angahala, mo e fale ʻo ʻene tamai, mo ia kotoa pē naʻa ne maʻu; pea ʻoku nofo ia ʻi ʻIsileli ʻo aʻu ki he ʻaho ni; ko e meʻa ʻi heʻene fufū ʻae ongo tangata fekau, ʻaia naʻe fekauʻi ʻe Siosiua ke mataki ʻae fonua.
26 Zu jener Zeit aber sprach Josue den Fluch aus: "Verflucht sei vor dem Herrn der Mann, der es wagt, diese Stadt Jericho wiederaufzubauen! Auf seinen Erstgeborenen soll er sie gründen und auf seinen Jüngsten ihre Pforten setzen!"
Pea naʻe lea tuki ʻa Siosiua kiate kinautolu ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, “Malaʻia ki he tangata ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻoku tuʻu hake ʻo toe langa ʻae kolo ni ko Seliko: ʻe ʻai ʻe ia ʻa hono tuʻunga ʻi heʻene ʻuluaki tupu, pea ʻi hono foha kimui te ne fokotuʻu ʻa hono matapā.”
27 Und der Herr war mit Josue, und sein Ruf ging durch das ganze Land.
Pea naʻe pehē ʻae ʻia Siosiua ʻa Sihova; pea naʻe ongona hono ongoongolelei ʻi he potu kotoa pē ko ia.

< Josua 6 >