< Job 38 >

1 Darauf antwortete der Herr dem Job nach dem Gewitter also:
Pea naʻe toki folofola ʻa Sihova kia Siope mei he ʻahiohio, ʻo pehē,
2 "Wer ist denn dieser, der mit einsichtslosen Worten so dunkel findet meine Pläne?
“Ko hai eni ʻoku ne fakapoʻuliʻi ʻae fakakaukau ʻaki ʻae ngaahi lea ʻoe taʻeʻilo?
3 Auf, gürte deine Lenden wie ein Mann! Ich will dich fragen; du belehre mich!
Ko eni, ke ke nonoʻo ho noʻotangavala ʻo ngali mo e tangata; he te u ʻeke kiate koe, pea ke fakamatala mai kiate au.
4 Wo warst du denn, als ich die Erde gründete? Vermelde es, wenn Einsicht dir bekannt.
“Naʻa ke ʻi fē koe ʻi heʻeku ʻai ʻae ngaahi tuʻunga ʻo māmani? Fakahā mai, kapau ʻoku ʻiate koe ʻae faʻa ʻilo.
5 Wer nur bestimmte ihre Maße? Du weißt es ja. Wer hat die Meßschnur über sie gespannt?
Ko hai naʻa ne ai hono ngaahi fuofua ʻo ia, ʻo kapau ʻoku ke ʻilo? Pe ko hai naʻa ne falō ʻae afo ki ai?
6 Worauf sind ihre Pfeiler eingesenkt? Wer hat für sie den Schlußstein eingesetzt?
‌ʻOku fakamaʻu ki he hā ʻa hono ngaahi tuʻunga ʻo ia? Pe ko hai naʻa ne ʻai ʻa hono maka tuliki ʻo ia;
7 Wo warst du, als die Morgensterne jubelten, als alle Gottessöhne jauchzten?
‌ʻAia naʻe hiva fiefia fakataha ai ʻae ngaahi fetuʻu ʻoe pongipongi, pea kalanga fakafiefia ai ʻae ngaahi foha kotoa pē ʻoe ʻOtua?
8 Wer schloß das Meer mit Toren ein, als dies hervorbrach wie aus einem Mutterschoß,
“Pe ko hai naʻa ne tāpuni ʻae tahi ʻaki ʻae ngaahi matapā, ʻi heʻene hā mai, ʻo hangē ko ʻene puna mei he manāva?
9 als ich Gewölk zu seinem Kleide machte und dichte Finsternis zu seinen Windeln?
‌ʻI heʻeku ngaohi ʻae ʻao ko e kofu ʻo ia, pea ko e fakapoʻuli matolu ko hono noʻo ʻoʻona.
10 Ich gab ihm mein Gesetz, versah mit Riegeln seine Tore
‌ʻO keli hake ʻae potu naʻaku tuʻutuʻuni ki ai, ʻo ʻai ki ai ʻae ngaahi pou mo e matapā.
11 und sprach: 'Bis hierher und nicht weiter! Hier soll sich brechen deiner Wogen Überschwang!'
Pea u pehē, ‘Te ke haʻu ki heni, pea ngata ai: pea ʻe lolomi ʻi heni hoʻo ngaahi peau laukau?’
12 Hast du in deinem Leben je dem Morgenrot geboten, dem Frührot seine Stätte angewiesen,
“Naʻa ke fekau ki he pongipongi talu hoʻo ngaahi ʻaho; pea pule ki he hengihengi ʻoe ʻaho ke ne ʻilo hono potu:
13 der Erde Säume zu umfassen, damit die Frevler von ihr schwänden?
Koeʻuhi ke ne puke ki he ngaahi ngataʻanga ʻoe fonua, koeʻuhi ke tupeʻi mei ai ʻae kakai angahala.
14 Sie wandelt sich gleich Siegelton; sie färbt sich gleichwie ein Gewand.
‌ʻOku liliu ia ʻo hangē ko e ʻumea ki he fakaʻilonga; pea ʻoku nau tuʻu ʻo hangē ko e kofu.
15 Den Frevlern wird ihr Licht entzogen; zerschmettert wird der schon erhobene Arm.
Ka ʻoku taʻofi mei he kau angahala ʻenau maama, pea ʻe fesiʻi ʻae nima māʻolunga.
16 Gelangtest du bis zu des Meeres Strudeln? Bist du gewandelt auf der Tiefe Grund?
“Naʻa ke hū koe ki he ngaahi matavai ʻoe tahi? Pe naʻa ke ʻeveʻeva ke kumi ʻae loloto?
17 Und öffneten sich dir des Todes Tore, und schautest du des tiefen Dunkels Hüter?
Naʻe toʻo ʻae ngaahi matapā ʻoe mate kiate koe? Pe naʻa ke mamata ʻe koe ki he ngaahi matapā ʻoe malumalu ʻoe mate?
18 Hast du der Erde Breiten überschaut? Vermelde, wenn du dies alles weißt:
Naʻa ke ʻiloʻi ʻae māukupu ʻoe fonua? Fakahā ʻo kapau ʻoku ke ʻilo ia kotoa pē.
19 Wo ist der Weg zur Wohnstätte des Lichtes,
“Ko e fē ʻae hala ʻoku nofo ai ʻae maama? Pea ko e poʻuli, komaʻa ia ʻae potu ʻoʻona.
20 wo ist der Ort der Finsternis, auf daß du jenes zum Gebiete dieser führen und ihrer Wohnung Wege zeigen kannst?
Koeʻuhi ke ke ʻave ia ki hono ngataʻanga ʻoʻona, pea koeʻuhi ke ke ʻilo ʻae ngaahi hala ki he fale ʻo ia?
21 Du weißt es ja; denn damals wurdest du geboren, und deiner Tage Zahl ist groß.
Kuo ke ʻilo ia, he naʻe fanauʻi koe ʻi he kuonga ko ia? Pe koeʻuhi kuo lahi hono lau ʻo ho ngaahi ʻaho?
22 Bist du gekommen zu des Schnees Kammern? Hast du erblickt des Hagels Speicher,
Naʻa ke hū koe ki he ngaahi faʻoakianga ʻoe ʻuha hinehina? Pe naʻa ke mamata koe ki he ngaahi faʻoakiʻanga ʻoe ʻuha maka,
23 den für die Drangsalzeit ich aufgespart, für Kampf- und Fehdetage?
‌ʻAia kuo u tuku ki he kuonga ʻoe fakamamahi, ki he ʻaho ʻoe fekeʻikeʻi mo e tau?
24 Wo ist der Weg dahin, wo sich der Sturm zerteilt, von wo der Ostwind auf die Erde sich verbreitet?
‌ʻOku vahevahe fēfeeʻi ʻae maama, ʻaia ʻoku ne tufaki ke mamaʻo ʻae matangi hahake ʻi he fonua?
25 Wer hat Kanäle für den Regen hergestellt und einen Weg dem Wetterstrahl,
Ko hai kuo ne vaheʻi ʻae tafeʻanga vai ki he mahuohua ʻoe ngaahi vai, pe ko e hala ki he ʻuhila ʻoe mana;
26 um Regen menschenleerem Land zu geben, der Wüste, in der keine Leute wohnen,
Koeʻuhi ke pule ke ʻuha ki he fonua, ʻaia ʻoku ʻikai ʻi ai ha tangata; ki he toafa, ʻaia ʻoku ʻikai ʻi ai ha tangata;
27 um öde Wildnis zu ersättigen, damit sie Pflanzen sprossen lasse?
Ke fakafiemālie ʻae kelekele lala mo liʻaki; ke fakatupu ʻae moto ʻoe ʻakau vaivai?
28 Hat denn der Regen einen Vater? Wer hat die Tautropfen erzeugt?
Ko hai ʻae tamai ʻae ʻuha? Pe ko hai kuo ne fakatupu ʻae ngaahi tulutā ʻoe hahau?
29 Aus wessen Schoße kommt das Eis? Wer hat des Himmels Reif geboren?
Naʻe haʻu ʻae vai fefeka mei he manāva ʻo hai? Pea ko hai naʻa ne fakatupu ʻae falositi hinehina ʻoe langi?
30 Gleich dem Kristall verdichtet sich das Wasser; der Wasserfluten Fläche hält dann fest zusammen.
Kuo fufū ʻae ngaahi vai ʻo hangē ko e maka, pea kuo fakafefeka ʻae funga ʻoe loloto.
31 Verknüpfest du die Bande der Plejaden, oder lösest du die Fesseln des Orion?
“ʻOku ke faʻa puleʻi ʻe koe ʻae ngaahi mālohi melie ʻo Peliatisi, pe vete ʻae ngaahi haʻi ʻo Olioni?
32 Führst du den Tierkreis aus zu seiner Zeit, und leitest den Bären du samt seinen Jungen?
‌ʻOku ke faʻa ʻomi ʻe koe ʻa Masaloti ʻi hono kuonga? Pe te ke faʻa fakahinohino ʻa ʻAakitulio mo hono ngaahi foha?
33 Erkennst du die Gesetze der Himmelshöhn? Bestimmst du ihre Herrschaft für die Erde?
‌ʻOku ke ʻiloʻi ʻae ngaahi tuʻutuʻuni ʻoe langi? ʻOku ke faʻa fokotuʻu ʻene pule ki he fonua?
34 Erhebst du zu der Wolke deine Stimme? Bedeckt dich dann ein Wasserschwall?
“ʻOku ke faʻa hiki hake ʻe koe ho leʻo ki he ngaahi ʻao, koeʻuhi ke ʻufiʻufi ʻaki koe ʻae ngaahi vai lahi?
35 Entsendest du die Blitze, daß sie gehen und zu dir sagen: 'Hier sind wir'?
‌ʻOku ke faʻa fekau atu ʻae ngaahi ʻuhila, koeʻuhi ke nau ʻalu, ʻonau pehē kiate koe, ‘Ko kimautolu eni?’
36 Wer legte in die Wolken Weisheit? Oder wer verlieh der Wolkenmasse Klugheit?
Ko hai kuo ne ʻai ʻae poto ki he ngaahi potu ʻi loto? Pe ko hai kuo ne foaki ʻae faʻa ʻilo ki he loto?
37 Wer treibt die Wolken weise fort? Wer legt des Himmels Krüge um,
Ko hai ʻoku faʻa lau ʻae ngaahi ʻao ʻi he poto? Pe ko hai te ne faʻa taʻofi ʻae ngaahi hina ʻoe langi?
38 auf daß zu Gußwerk fließt der Staub zusammen und fest die Schollen aneinanderkleben?
‌ʻOka tupu ʻo fefeka ʻae efu, pea piki fakataha ʻae tuʻutanga kelekele?
39 Erjagst du für die Löwin Beute? Und stillest du die Gier der jungen Leuen,
“He te ke tuli ʻae meʻakai maʻae laione? Pe fakamākona ʻae fiekaia ʻoe fanga laione mui,
40 wenn in den Lagerstätten sie sich ducken, im Dickicht auf der Lauer liegen?
‌ʻOka nau ka tokoto ʻi honau ngaahi ʻana, pea nofo pe ʻo lama ʻi he potu lilo?
41 Wer gibt dem Raben seine Atzung, wenn seine Jungen schrein zu Gott und ohne Nahrung flattern?"
Ko hai ʻoku ne tokonaki ʻae meʻakai ki he leveni, ʻoka tangi hono fānganga ki he ʻOtua, ʻi heʻenau hē ko e masiva kai?

< Job 38 >