< Job 33 >

1 "Nun aber höre, Job, auf meine Rede! All meinen Worten leih' dein Ohr!
NOLAILA ke noi aku nei au ia oe, e Ioba, e hoolohe mai i ka'u mau olelo, A e haliu mai i ka'u mau huaolelo a pau.
2 Ich öffne nunmehr meinen Mund; nach Kräften redet meine Zunge.
Aia hoi, ano, ke wehe nei au i kuu waha, Ke olelo aku nei kuu elelo ma kuu waha.
3 Geradem Sinn entstammen meine Worte; was meine Lippen wissen, sprechen sie auch lauter aus.
Ma ka pono o kuu naau ka'u olelo; A e olelo akaka kuu lehelehe i ka naauao.
4 Erschaffen hat mich Gottes Geist, und mich belebt der Odem des Allmächtigen.
Na ka Uhane o ke Akua owau i hana, Na ka hanu hoi o ka Mea mana owau i hoola.
5 Kannst du's, so widerlege mich! Ja, rüste dich zum Kampfe gegen mich!
Ina e hiki ia oe ke ekemu mai ia'u, E hooponopono oe imua o'u, e kupaa.
6 Fürwahr, ich bin nach deiner Art, mit Gott verglichen; aus gleichem Ton wie du bin ich geschnitten.
Aia hoi, no ke Akua no wau e like me oe; Ua hanaia hoi au mai ka lepo mai.
7 Nein, Furcht vor mir, die braucht dich nicht zu schrecken, und meine Wucht soll dich nicht niederdrücken.
Aia hoi, aole ko'u makau e hooweliweli ia oe, Aole e hookaumahaia ko'u lima maluna ou.
8 Allein vor meinen Ohren sagtest du; den Wortlaut hörte ich genau:
He oiaio, ua olelo mai oe maloko o kuu pepeiao, A ua lohe au i ka leo o kau mau olelo;
9 'Rein bin ich, ohne Missetat, und lauter bin ich, ohne Fehl.
Ua maemae wau, me ka hala ole, Ua maemae wau, aohe hewa iloko o'u.
10 Wahrhaftig, er erfindet gegen mich nur Vorwände, erachtet mich für seinen Feind,
Aia hoi, ua imi no ia i na mea ku e ia'u, Ua manao mai ia ia'u he enemi nona;
11 und meine Füße legt er in den Block und gibt auf alle meine Wege acht.'
Ua hookomo no ia i kuu mau wawae ma ka laau kupee, Ua hoohalua no ia i ko'u mau aoao a pau.
12 Sieh, darin hast du unrecht und darin widerspreche ich dir auch; denn Gott ist größer als der Mensch.
Aia hoi, ma keia ua pono ole oe; E olelo aku au ia oe, no ka mea, ua oi ke Akua mamua o ke kanaka.
13 Warum hast du mit ihm gehadert, weil er auf alle deine Worte keine Antwort gibt?
No ke aha la oe i hakaka pu ai me ia? No ka mea, aole ia i hoike mai i kana mau mea a pau.
14 Denn Gott spricht auf die eine und die andere Weise; man faßt es nur nicht auf.
No ka mea, hookahi ka ke Akua olelo ana mai, A elua hoi, aole nae i manaoia oia.
15 Im Traume und im Nachtgesichte, wenn Tiefschlaf auf die Menschen fällt im Schlummer auf der Lagerstätte,
Ma ka moeuhane, ma ka hihio i ka po, I ke kau ana o ka hiamoe nui maluna o kanaka, I ka hiamoe ana maluna o kahi moe;
16 dann öffnet er der Menschen Ohr und gibt so ihnen Zeichen,
Alaila wehe ae la ia i na pepeiao o kanaka, A hoopaa mai ia i ke ao ana o lakou,
17 um von der Tat den Menschen abzubringen und vor dem Übermut den Mann zu schützen,
I hoololi ai ia i ka ke kanaka hana, A e hookaa i ke kiekie mai ke kanaka aku.
18 auf daß er seine Seele vor der Finsternis bewahre, sein Leben vor dem Gang zur Unterwelt.
Ua hoopakele no ia i kona uhane mai ka luakupapau mai, A i kona ola hoi mai ka make ana i ka pahikaua.
19 Hernach wird er gezüchtiget durch Schmerz auf seinem Lager; in seinen Gliedern wütet immerfort ein Krampf.
Ua hoopaiia oia i ka eha maluna o kona wahi moe, A o ka haukeke o kona mau iwi, ua ikaika ia.
20 Sein Lebenstrieb macht ihm das Brot zum Ekel und seine Seele seine Lieblingsspeise.
Ua hoopailua kona naau i ka berena, A o kona uhane i ka ai maikai.
21 Sein Fleisch vergeht; man kann es nimmer sehen. Sein dürr Gebein wird unscheinbar,
Ua hoopauia kona io mai ka maka aku, A ua ahuwale mai kona mau iwi i ike ole ia.
22 so daß dem Grab sich seine Seele nähert, den Würgern schon sein Leben.
A ua hookokokeia kona uhane i ka luakupapau, A o kona ola i na mea hoopau.
23 Wenn dann ein Fürsprechbote zu ihm tritt, so einer aus dem Freundeskreise, um einem das, was recht, zu melden,
Ina me ia he anela, he hoikeolelo, Hookahi noloko mai o ke tausani, E hoike aku i ke kanaka i kona pono;
24 und, seiner sich erbarmend, spricht: 'Erlöse ihn! Laß ihn doch nicht zur Grube fahren! Ich habe Dank empfangen',
A aloha mai oia ia ia, a i iho la, E hoopakele ia ia mai ka iho ana i ka lua; Ua loaa ia'u ka uku hoola.
25 dann strotzt sein Leib von Jugendfrische wieder und wird wie einst in seiner Jugendzeit.
E hana hou ia kona io me ia i ka wa kamalii, E hoi hou no ia i na la o kona wa opio:
26 Er fleht zu Gott, und der erweist ihm Gnade und läßt sein Angesicht ihn unter Jauchzen schauen und gibt zurück dem Armen sein Verdienst.
E pule aku no ia i ke Akua, a e oluolu no oia ia ia: A e ike aku ia i kona maka me ka hauoli; A e hoihoi aku no ia no ke kanaka i kona pono.
27 Er singt den Leuten vor und spricht: 'Ich hatte schwer gesündigt, das Recht verkehrt; doch ward's mir nicht vergolten.
E nana mai no ia i na kanaka, A e olelo iho kekahi, Ua hewa au, A ua hookahuli au i ka pono, aole nae i hooukuia mai au;
28 Erlöst hat er jetzt meine Seele, auf daß sie nicht zur Grube fahre. Mein Leben freut sich noch am Tageslicht.'
E hoopakele no ia i kona uhane mai ka hele ana i ka lua, A e ike kona mau maka i ka malamalama.
29 Sieh, Gott tut dieses alles zwei-, dreimal mit einem Manne,
Aia hoi, o keia mau mea a pau i hana pinepine ai ke Akua me ke kanaka,
30 um seine Seele so der Grube zu entreißen, daß er des Lichtes der Lebendigen sich freue.
E hoihoi mai i kona uhane mai ka lua mai, E hoomalamalamaia i ka malamalama o ka poe e ola ana.
31 Merk auf, Job! Hör mir zu! So schweige! Laß mich reden!
E haliu mai oe, e Ioba, e hoolohe mai ia'u: E noho malie, a na'u e olelo aku.
32 Hast du dann Gründe noch, so widerlege mich! Dann sprich! Ich gebe gern dir recht.
Ina he wahi mea, e ekemu mai oe ia'u, E olelo mai, no ka mea ke makemake nei au i kou hoaponoia.
33 Wo nicht, so hör mir zu und schweige, damit ich dich jetzt Weisheit lehre!"
A i ole hoi, e hoolohe mai oe ia'u, E noho malie, a e ao aku au ia oe i ka noeau.

< Job 33 >